N/r gradonačelniku Zagreba
g. Milanu Bandiću
SREDSTVIMA JAVNOG
PRIOPĆAVANJA
Zagreb,
06. veljače 2000.
SLUČAJ BRANITELJA JOSIPA LULIĆA!
U posljednje vrijeme javnost je u više navrata i na više načina obavještena o tragičnoj sudbini hrvatskog branitelja Josipa Lulića koji vodi ustrajnu dugogodišnju borbu za status invalida, životnu egzistenciju i krov nad glavom.
Njegova sudbina je tek jedna od brojnih sličnih, a postala je poznata u javnosti samo stoga što se odvija u centru Zagreba i što je naš Josip pokazao želju i hrabrost da istraje u ostvarivanju elementarnog prava – krova nad glavom koji mu je kao hrvatskom branitelju i ratnom vojnom invalidu po zakonu bila dužna osigurati Hrvatska Država.
Josip Lulić je jedan od ne tako brojnih tisuća Hrvata koji su dragovoljno uključili u rat za nezavisnost Hrvatske (u njegovom slučaju u postrojbe HOS-a) i koji je svoj dug, ili bolje rečeno ljubav prema Domovini posvjedočio borbom na prvoj crti na mnogim ratištima.
Sudbina je htjela da je izbjegao metak, ali je višegodišnje ratovanje ostavilo značajnog traga na njegovoj psihi u vidu kroničnog PTSD-a, a na fizičkom zdravlju preko moždanog udara i oštećenja pluća.
Zvuči nevjerojatno, ali je istina da se Josip do današnjeg dana bori za dokazivanje statusa ratnog invalida (privremeno mu je priznato 20%).
U očajničkoj borbi za egzistenciju napustio je podstanarski stan i uselio se sa svojom obitelji u napušteni gradski stan na zagrebačkoj Frateršici, u već tada ruševnoj i za život opasnoj kući.
Koncem prošle godine na kuću se je sa strmog brijega srušilo veliko stablo i teško i nepopravljivo oštetilo krov, te i onako težak život stanara kuće učinilo nepodnošljivim.
Sva njegova dosadašnja nastojanja da ubrza rješavanje svog problema sudarila su se s bešćutnošću birokracije koja nalazi sva moguća opravdanja i načine da ga se otarasi: od toga da mu se zbog prirode bolesti ne priznaje status ratnog vojnog invalida, do toga da ga se stavlja na listu 2700 “besprizornih” koji čekaju da im Grad osigura krov nad glavom, davanja olakih obećanja gradskih čelnika, pa do nuđenja smještaja u jednako trošne barake u zagrebačkom predgrađu.Štoviše, stanoviti dužnosnik u gradskoj upravi nedavno javno na televiziji bahato izjavljuje da oni po pitanju dodjele stanova nipošto neće činiti iznimku, pa ih na to neće natjerati niti Lulićev štrajk glađu, koji je inače započeo prije sedam dana.
Ako je i od gradskih službenika previše je.
Uvažavajući svu težinu gospodarske situacije, zagrebačke socijale kao i brojnost beskućnika, ne možemo prihvatiti službeni stav da Grad nema slobodnih stanova i to da Lulić nije na redu za dodjelu stana.
Kad su u pitanju stanovi u vlasništvu Grada Zagreba recimo da je javna tajna da na stotine takovih stanova zjapi prazno, a po priznanju gradskih čelnika 9.700 gradskih stanova je protupravno useljeno, uvjereni smo, ponajmanje socijalnim slučajevima.
Poznato je također, da bivša HDZ-ova vlast nije niti pomišljala na reviziju gradske imovine, uključujući i stanove, štoviše zaprepašćivala je javnost djeljenjem stanova na čuvanje, pojedincima kao što su Anto Đapić, Ivica Ropuš, Mija Begović, i drugim “zaslužnim” građanima, bez ikakovih kriterija i kontrole.
Nova vlast na čelu s Bandićem dobila je mandat pored ostalog i zbog obećanja da će izvršiti reviziju imovine Grada, da će listu “čuvarskih” stanova dati na uvid javnosti, te da će ubrzati gradnju socijalnih stanova, no znamo da se ništa od toga do danas nije dogodilo; revizija nije napravljena, “čuvari” su i dalje nelegalno u svojim stanovima i javnost i dalje uglavnom ne zna tko su isti, a za 2001. se planira napraviti zanemarivih 100-tinjak stanova.
Gubljenje vjerodostojnosti i iskazivanje nesposobnosti aktualne gradske vlasti nas ne iznenađuje imajući u vidu njen politički i stručni profil i sve do sada iskazano, a to nas ne bi niti opterećivalo da nije nauštrb poreznih obveznika i na štetu najpotrebitijih u Gradu Zagrebu.
Gospodo iz vlasti, upozoravamo Vas da ćete odgađanjem provođenja revizije gradske imovine, znači i rješavanja ovakovih slučajeva ne samo ubrzati vlastiti odlazak s vlasti (lokalni izbori su blizu), već u slučaju Josipa Lulića preuzimate i odgovornost za njegov život i živote članova njegove obitelji.
Ante Perković, Ured za odnose s javnošću HSP 1861.