ZAGREB, 5. veljače - Idući krug službenih pregovora između Hrvatske i Europske unije u sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) predviđen je za 26. i 27. veljače. Hoće li to biti u Zagrebu ili Bruxellesu tek treba odlučiti, ali je pravilo da se jedan krug održi u sjedištu Unije, a drugi u glavnom gradu zemlje pregovarača. Na drugoj pregovaračkoj rundi krajem veljače, kako saznaje Vjesnik, otvorit će se poglavlje SAA o pravosuđu i unutarnjih poslovima, dakle, o pitanjima o kojima pregovarački timovi - zagrebački na čelu s Nevenom Mimicom, odnosno bruxelleski na čelu s Catherine Day, još nisu ni počeli razgovarati. Pored te problematike, dakako, službeni će pregovarači izbistriti i već otvorena pitanja suradnje u području trgovine, poljoprivrede te o određenim pravnim pitanjima. Sloboda kretanja roba, radnika, kapitala i usluga te usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva s onim u Europskoj uniji poglavlja su otvorena na prvoj rundi službenih pregovora u prosincu u Bruxellesu. Stručnjaci se slažu, međutim, da je usklađivanje zakona, koji uređuje vlasničke odnose, jedna je od važnijih pregovaračkih točaka bez koje nema sklapanja formalnih ugovora s Europskom unijom. Europska komisija, kao ovlašteni pregovarač Unije sa zemljama srednje i istočne Europe, posebno je zainteresirana za liberalizaciju tržišta nekretninama u Hrvatskoj. Stoga je pojednostavljivanje procedure za strance koji žele kupiti zemljište, kuću, stan, sportski teren i slično jedna od važnijih tema razgovora između hrvatskih i stručnjaka EU-a.

Otvaranje tržišta nekretnina stranim državljanima osjetljivo je pitanje osobito u zemljama sa socijalističkim nasljeđem, koje su pedesetak godina zanemarile kategoriju privatnoga vlasništva i podvele je pod pojam društvenoga vlasništva. Ne čudi stoga da su mnoge od zemalja bivšega Istoka, koje teže članstvu u Uniji, poput Poljske, češke, Slovenije zahtijevale određeni vremenski rok - od pet do deset godina - u kojemu će zakone o vlasničkim odnosima prilagoditi već famoznome »acquisu communautaireu«. Nema sumnje da će i hrvatski pregovarači postupiti po istom receptu zahtijevajući tranzicijsko razdoblje za usklađivanje zakona o vlasništvu. Hoće li to pak biti tri, pet ili deset godina, ovsiti će, dakako, o spretnosti ovdašnjih pregovarača.

Voditeljica tehničke skupine za usklađivanje hrvatskih zakona s onima u EU Agata Račan najavila je prije nekoliko dana da će Hrvatskoj od potpisivanja ugovora SAA pa do konačnoga usklađivanja zakona u području intelektualnog i komercijalnog vlasništva trebati do pet godina. U međuvremenu, osim dotjerivanja i prevođenja tisuća stranica zakona, Račan kani pokrenuti edukacijsku akciju kako bi svi segmenti društva bili spremni za takav zakret ka petnaestorici. Drugim riječima, osim prerade starih i izrade novih zakona, nužno je obrazovati službenike u državnoj upravi i sudstvu, jačati institucije civilnoga društva te ostvariti informatičku bazu za takav pothvat.

Osim toga, očekuje se da će tijekom veljače hrvatski i europski stručnjaci odrediti rokove za usklađivanje zakona u području zaštite potrošača i tržišnog natjecanja. U sklopu hrvatskoga pregovaračkoga tima djeluje devet tehničkih radnih skupina, koje se bave općim političkim pitanjima, regionalnom suradnjom, liberalizacijom tržišta, pravosuđem i unutarnjim poslovima, poljoprivredom i ribarstvom te usklađivanjem zakonodavstva. Razgovori na tehničkoj, odnosno stručnoj razini upšravo služe za razjašnjavanje i usklađivanje stavova Zagreba i Bruxellesa, te za traženje odgovora na sva otvorena pitanja.

Pritom valja imati u vidu da su Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) utemeljeni na unaprijed zadanom obrascu kojega određuje Europska komisija i da Hrvatska nema puno manevarskoga prostora da postigne neke posebne uvjete, osim možda. povoljnijih tzv. tranzicijskih rokova za primjenu određenih klauzula ugovora, SAA pripadaju tzv. drugoj generaciji sporazuma, koje EU nudi bivšem socijalističkom lageru, tj. bivšoj Jugosalviji (s Albanijom bez Slovenije). Prvu generaciju sporazuma, pak, odavno su apsolvirale Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija, Estonija, Cipar. Bitna razlika između prve i druge generacije sporazuma s EU-om je u tome što potonji nemaju evolutivnu klauzulu, kojom se jamče pregovori o punopravnom članstvu u Uniji. Nakon veljače, Hrvatskoj preostaje još jedan krug pregovora najvjerojatnije u travnju, a za lipanj, dakle, za švedskoga predsjedanja Unijom predviđeno je potpisivanje SAA.

Vinka Drezga