Svi bi u Zagrebu, od pozicije do opozicije, od nacionalista do globalista, od zavisnih do nezavisnih intelektualaca sasuli drvlje i kamenje po tim zločincima i agresorima koji su se drznuli dirnuti u svetu hrvatsku zemlju i njezino neprikosnoveno državno-pravno jedinstvo.

Ništa bolje ne bi reagirali ni u Beogradu kad bi im u Sarajevu poveli raspravu o budućem statusu Sandžaka, a ne bi se tako lako pomirili ni sa simpozijem o odcjepljenju Crne Gore, ma koliko ona već bila odcijepljena od beogradske matice.

Kad se, međutim, usred Zagreba dogodi rasprava o “trećem entitetu” u Bosni i Hercegovini, nitko ni da zucne. Nikome u tome nema ništa neobično. Premda bi uspostavljanje tog trećeg entiteta ustvari bilo ništa drugo do daljnje demontiranje Bosne po poznatom hercegbosanskom modelu što su ga Šušak i Tuđman ognjem i mačem željeli oživotvoriti na tzv. hrvatskim prostorima u Bosni.

Na zagrebačkoj su raspravi svoj udio uglavnom uzeli oni koji su žestoko protiv uspostavljanja treće, hrvatske republike u BiH, poput predsjednika Stipe Mesića. Uostalom, i sam skup organizirali su oni koji su probosanski orijentirani, a i prije njegova održavanja bojkotirali su ga politički protivnici današnje Bosne.

Kad je već promašeno mjesto, srećom, intonacija je bila dobro pogođena.