Kada u petak 9. veljače budu pratili snimku Latinice (na kojoj će biti i ovaj novinar), TV gledatelji će svako malo pomisliti da je emisija promašila temu. Latinov talkshow bio je posvećen nezaposlenim ljudima srednje dobi i pitanju je li današnja generacija starijih Hrvata za svijet rada zauvijek izgubljena, bez ikakvih šansi da se ikada više zaposli, ali, kako bi razgovor krenuo, uvijek se vraćao na isto polazište: prokletstvo pretvorbe.

Većina sugovornika vidjela je glavni uzrok visoke hrvatske stope nezaposlenosti, a i rješenje za nju, u pretvorbi. Treba samo vratiti novac koji su tajkuni odnijeIi na Djevičanske otoke, zakonom zabraniti otpuštanje starijih radnika, prisiliti bogate na financijsku solidarnost sa siromašnima..., bile su ideje kojiina je publika u studiju HTV-a na snimanju Latinice gorljivo pljeskala. lstina je, međutim, upravo suprotna. Pretvorba koju je isplanirao i proveo HDZ nije ni približno prouzročila toliku nezaposlenost, koliko danas snažno priječi da se ona brže otklanja.

Baš nekako u vrijeme kad se pripremala Latinica o "izgubljenoj generaciji", Međunarodni monetarni fond je izdao knjigu "Siromaštvo, nejednakost i neetično ponašanje jakih" Atyea Hillmana, svjetski poznatog izraelskog ekonomista, profesora na Sveučilištu Bar-Ilan u Tel Avivu, češtog sudionika dubrovačkih konferencija o tranzicijskim ekonomijama koje svake godine organizira Hrvatska narodna banka. U svom posljednjem djelu Hillman uopće ne spominje Hrvatsku, ali sve o čemu piše nevjerojatno živo oslikava hrvatsko iskustvo. Profesor Arye Hillman promotrio je uzroke današnjeg siromaštva i socijalne nejednakosti u svijetu mjerilima Nietzscheove filozofije, tako što ih je stavio u vrijednosni sustav koji ne razlikuje dobre i loše, već jake i slabe. Baš kao što je u prirodi jaguara da zubima rastrgne i poždere antilopu (i pritom nema grižnju savjesti), tako jaki ljudi imaju prirodno pravo da otimaju od slabih, a slabi su nemoćni da im se odupru, naučavao je Nietzsche.

Hrvati su izabrali Franju Tuđmana za predsjednika jer je bio jak čovjek, dok su za sve ostale kandidate mislili da su slabići i oklijevala. Vjerovali su da Hrvatskoj treba jaki vođa koji će stvoriti i potom obraniti mladu i slabu nacionalnu državu, no nisu znali (povijesno iskustvo tu malo vrijedi) da su na vlast doveli skupinu ljudi koja je držala svojim prirodnim pravom da prisvoji čitave industrije zajedno s novcem vjerovnika ili čitave banke skupa s novcem štediša.

HDZ-ova vlast nije progonila ni kažnjavala financijske inženjere koji su građanima oteli 600 milijuna maraka, ili tajkune koji su stjecali dionice masovnim ucjenama zaposlenih "malih dioničara". Moto te vlasti nije bio da slijepima ne treba stavljati na put prepreke, nego da onaj tko ne zna obraniti novac ili dionice od grabljivaca nije ih ni zavrijedio. Nikakvi savjeti da se takva država reformira nisu ni mogli polučiti nikakva učinka i taj fašistoidni ničeanski sustav vrijednosti mogao je nestati tek s Tuđmanovom smrću. Hijene su danas u zatvoru, ali dubinska civilizacijska šteta koju su zvjeri prouzročile je ostala.

U neetičkom društvu, upozorava Hillman, slabi profitiraju kad o sebi šire mit da su lijenčine i neradnici, da su neproduktivni i beskorisni. To je ono što voda želi čuti i što je spreman bogato honorirati - obilnim mirovinama, poklonjenim kućama i oranicama, izmišljenim invalidninama. Zbog toga se u Hrvatskoj i dogodilo da država na socijalna davanja troši gotovo dvije trećine bruto domaćeg proizvoda, a opet su svi nezadovoljni i nesretni.

Zbog HDZ-ove pretvorbe i predatorskog naslijeđa ljudi su posve zatomili prirođeni talent da sami stvaraju novu vrijednost, osnivaju poduzeća, pokreću proizvodnju. Nezaposleni danas u Hrvatskoj od države traže da im "dade posao", umjesto da se pitaju - da parafraziramo poznatu Kennedyjevu misao - što oni mogu i trebaju učiniti za državu. Jer, iz pretvorbe Hrvatska nije izašla kao etičko društvo u kojem ljudi neće profitirati na reputaciji "izgubljenih slučajeva", nego će biti nagrađeni i promovirani u skladu s osobnom produktivnošću.

Za nezaposlenost kakva je zahvatila Hrvatsku ekonomisti kažu da je dospjela u histerezu, na višu razinu ravnoteže, na kojoj vlada rezignacija i apatija, i većina nezaposlenih uopće ni ne pokušava nešto raditi. U takvim okolnostima iluzorno je očekivati od Račanove vlade da "riješi nezaposlenost" kao da je ona neki izdvojeni, pojedinačni problem. Jedino rješenje za takvu nezaposlenost je obnova etike, no reći tako nešto isto je kao i predložiti da se u Hrvatskoj katoličanstvo zamijeni protestantizmom.