Komentar O okruglom stolu 'Hrvatski identitet u BiH - fikcija ili realnost' piše Snježana Pavić

Jesu li Hrvati trebali ići u Washington? Nisu. Bilo bi dovoljno da su u Daytonu rekli 'dajte nam isto što i Srbima' – prepričao je anegdotu Božo Žepić, profesor sociologije na Sveučilištu u Mostaru i savjetnik predsjednika Federacije BiH Ive Andrića Lužanskog. Žepić je tom anegdotom na okruglom stolu "Hrvatski entitet u BiH - fikcija ili realnost" ilustrirao težnju za posebnim, trećim entitetom među dijelom Hrvata u BiH ili, preciznije, u zapadnoj Hercegovini. Sama činjenica da pet godina nakon rata još egzistira Republika Srpska kao izolirana srpska država unutar BiH, s posebnom himnom, zastavom te grbom s dvoglavim orlom i četiri ocila, kod Hrvata u BiH stalno pothranjuje osjećaj da su najveći gubitnici ovoga rata te da su ostali i bez onoga što im je svakako trebalo pripasti.

Sudionici okruglog stola složili su se kako osnivanje posebnog, hrvatskog entiteta u BiH svakako nije realno. Barem ne u ovome trenutku, kako je rekao Žepić, ili je sasvim nemoguće, kako je proizlazilo iz većine izlaganja. Da se Bosnu moglo podijeliti, podijelili bi je, ali država je uspjela preživjeti rat i petogodišnje mukotrpno provođenje Daytona. Daytonskim sporazumom predviđena je neodrživa, nefunkcionalna državna konstrukcija, isticali su sudionici, poručujući da Bosna i Hercegovina treba drugačija, nova rješenja. Kao što je treći entitet nemoguć, tako je i dvoentitetska BiH na dulje staze neodrživa.

Skup je organizirao Forum Hrvata Bosne i Hercegovine 2000., koji se smatra bliskim krugovima oko Alijanse za promjene, ali ideja o trećem entitetu nije jednostavno ocrnjena i odbačena kao izraz preživjelog radikalizma propale Herceg Bosne. U raspravi je sudjelovao i Vladimir Šoljić, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne. HZ Herceg Bosna organizirala je u posljednje dvije godine nekoliko skupova na kojima se raspravljalo o trećem entitetu i pokušavalo definirati optimalno rješenje za Hrvate u BiH. Šoljić je priznao da konačno rješenje, koje bi doista bilo primjenjivo, nije pronađeno. Skidanje embarga s pitanja trećeg entiteta najvažnije je postignuće okruglog stola, rekao je Marko Tadić u ime organizatora. Rasprava o trećem entitetu ovim skupom sigurno nije iscrpljena, niti će razložni stavovi sveučilišnih profesora izbiti iz mnogih glava uvjerenje da je upravo posebna hrvatska republika u BiH, s vlastitom zastavom, himnom, zakonima te zakonodavnom i izvršnom vlašću najbolje rješenje za Hrvate u BiH.

Zašto bi to bilo najbolje rješenje za Hrvata u Tuzli, zagovornici trećeg entiteta nikad nisu objasnili. Upravo zato što se o tome praktično nikad i nije javno razgovaralo, ideja trećeg entiteta preživljava usprkos očitoj neodrživosti. Velik dio Hrvata u BiH doista se osjeća prikraćeno, obespravljeno. Da bi odgovorili na pitanje zašto se tako osjećaju i koje je rješenje za njih doista najbolje, morali bi znati odgovore na pitanja što se sve s njima događalo tijekom proteklih deset godina. Jesu li sami svojom voljom osnovali Herceg Bosnu ili su im je i dali i ukinuli Tuđman i Šušak? Ili još od samog početka - čijom je voljom instalirana vlast HVO-a, a ukinute su legalne, izabrane općinske vlasti; zašto je HDZ bio protiv referenduma o samostalnosti BiH; tko je od njih odlučio kako će se i čime braniti Posavina, kako Kakanj, Bugojno, Jajce; zašto je Travnik iseljen, a mnogo manja Usora nije? Zašto su toliko dugo vjerovali da će Zagreb bolje od njih samih znati što je za njih najbolje? O tome se ni danas ne govori, a bez pune istine o prošlih deset godina ideja trećeg entiteta ostaje savršena podloga za nove manipulacije.