Uhićenjem generala Norca uhićena je Hrvatska, uhićenje bilo kojeg hrvatskog generala definitivna je kriminalizacija cijelog Domovinskog rata - tako se uglas, odmah nakon najave da bi Mirko Norac mogao biti pritvoren, zavikalo s desna. Najavljeno hapšenje prvog hrvatskog generala, koji se tereti za ratni zločin počinjen nad civilima, desnica koristi za novi juriš kontra aktualne vlasti. Svoju uzbuđenost zbog vijesti o mogućem Norčevom hapšenju šef je HDZ-a obrazložio kratko: "General je heroj Domovinskog rata”, rekao je Sanader. Istodobno, ime mlađahnog. časnika odavno se u javnosti povezuje sa zločinima počinjenim nad civilima. Kako pomiriti te dvije činjenice? Nema sumnje da je Norac zaslužan za obranu Gospića. Ali u toku istrage o gospićkom slučaju nekoliko ga je svjedoka teretilo da je i osobno sudjelovao u egzekucijama Srba, čak je na spremnosti da pucaju u civile testirao "hrvatsko domoIjublje” svojih suradnika. Što je istina te kakav je odnos između zasluga i krivnje - trebao bi utvrditi sud. Ako mu se dopusti. Ali povodom “slučaja Norac” Hrvatska će ozbiljno morati odgovoriti na pitanje: smije li se u ime onoga što se smatra svetim ciljevima - obrana domovine, a, po Tuđmanovom uvjerenju, i stvaranje države činiti zločin? Ili zločini otkrivaju i pravu prirodu navodnih svetinja na koje se pozivaju?

Bivša je vlast na to pitanje imala vrlo jasan odgovor: stvaranje države je iznad svega, u to ime iz Hrvatske su prešutno trebali biti počišćeni svi oni koje je HDZ-ova vrhuška doživljavala kao remetilački faktor, Tim slijedom Tuđmanova je klika ljude za koje je znala da su počinili zločine tretirala s osobitom pažnjom: častila ih je činovima i privilegijama, osiguravala im svaku zaštitu.

Nastavljači Tuđmanove politike danas traže da za generale i ostale branitelje hrvatski zakoni zapravo ne važe. Da se oni učine nedostupnim ruci pravde, bez obzira što su učinili, čak i kad postoje indicije da su upleteni u zločin. Takvi zahtjevi za praktičnim izuzećem de facto negiraju ustavnu odredbu po kojoj su svi građani pred zakonom jednaki. Na isti način na koji se protive Haškom sudu, Norčevi zagovornici sada odbacuju mogućnost djelovanja i hrvatskog pravosuđa. Traže status nedodirljivih.

Aktualna vlast tvrdi da svaki zločin treba procesuirati, ali tek je s najavom Norčeva hapšenja počela pokazivati da to misli ozbiljno. Djelomično vjerojatno i slijedom logike: bolje Hrvatska nego Haag. Ali način na koji se odluka o privođenju generala pokušala realizirati pokazuje svu šeprtljavost, nesnalaženje i kilavost garniture koja trenutno upravlja državom. Vlada je priznala kako je s Norcem dogovoreno da on “dobrovoljno pristupi sudu” i ne vidi u tome ništa upitno. Ali je zblanuta činjenicom da je čovjek, koji se tereti za hladnokrvno pucanje u civile, dogovor izigrao.

Bilo kako se slučaj Norac dalje razvijao, Hrvatska će se morati suočiti s činjenicom da Domovinski rat nije za sve njegove sudionike značio isto: za jedne je bio način da se ostvari kombinacija Mačekove Banovine i Pavelićeve Endehazije, za druge je predstavljao legitimnu obranu doma i domovine. Ciljevi određuju sredstva. Ali i sredstva određuju rezultat. Želi li Hrvatska zaista ući u civiliziranu zajednicu i živjeti u miru sa svojom savješću, onda će morati pospremiti kosture koji neprestance s treskom ispadaju iz Tuđmanovih ormara.