Novi list: 09. 02. 2001.
SALZBURGER NACHRICHTEN: VEĆINA AUSTRIJANACA ŽEL
I NEUTRALNOSTStanje koje to nije
Austrija je pristupom u EU prihvatila brojne obveze koje austrijsku neutralnost ionako degradiraju u fantoma
Nije dovoljno da Austrija svakoga dana u EU-u ispada smiješna: vlada suprotno od austrijskog ustavnog prava izjavljuje da neutralnost više nema nikakvu ulogu. I da neutralnost ne može ukinuti u parlamentu jer nema dvotrećinsku većinu a oporba ustraje na neutralnosti. Ni od stanovništva ne dobiva potporu: ispitivanja mišljenja pokazuju da velika većina, kao i prije, želi neutralnost.
Ostali članovi EU-a dakle ne znaju na čemu su s Austrijom. Pri čemu je Austrija pristupom u EU i u nastavku prihvatila brojne obveze koje austrijsku neutralnost ionako degradiraju u fantoma. Bitan dio tih obveza, kojih većina stanovništva nije bila svjesna, bio je predmetom glasovanja o pristupu u EU, koje je kako je poznato, svršilo s jasnim, 66-postotnim 'da'. Austrija dakle jest neutralna i nije neutralna. Stanje koje to nije.
Uza sve obilje, Austrija sada još i od ruskog veleposlanika mora slušati da je neutralnost međunarodno-pravna obveza. Ne, ekscelencijo. Austrijska neutralnost je austrijski ustavni zakon a ne međunarodnopravna obveza. Austrija je drugim državama 1955. samo priopćila da se odlučila za neutralnost. Austrija tako u svako doba može samostalno donijeti odluku o ukidanju neutralnosti.
Ipak je zbog smiješnih budalaština koje izvodi austrijska vanjska politika, shvatljivo što se širom svijeta svi osjećaju pozvanima zemlji držati prodike. Javier Solana, dužnosriik EU-a za izgradnju europske vanjske i sigurnosne politike, nedavno je Austriji održao prodiku i izjavio da kao članica EU-a ne može biti neutralna: da je zajednica politička unija i da ne može svaka država ići svojim putom.
Gospodin Solana ima pravo. Samo zakon o neutralnosti vrijedi sve do ukidanja dvotrećinskom većinom. Ali i gospodin veleposlanik iz Moskve ima pravo. Naposljetku postoji zakon o neutralnosti pa ako se od Austrije i ne može zahtjevima utjerati međunarodnopravna obveza koja ne postoji, njegovoj se ekscelenciji ne može zabraniti da Austriju podsjeća na zakon koji još vrijedi i koji je na žalost u suprotnosti s preuzetim obvezama EU-a. Čini se da u ministarstvu vanjskih poslova taj kaos baš nikoga ne smeta. Možda čak tu zbrku miješaju s diplomacijom, drži Ronald Barazon.