Ako se Miloševića može dovesti pred međunarodnu pravdu, to bi poslalo nedvosmislenu poruku tiranima i kršiteljima ljudskih prava: neće ih se ostaviti na miru. Problem je što sada Srbija ima novo demokratski izabrano čelništvo. Prisiljavati ga da preda Miloševića moglo bi ugroziti vlast Vojislava Koštunice, koji je pobijedio Miloševića u izboru za mjesto jugoslavenskog predsjednika. Zbog toga Koštunica želi suditi bivšem predsjedniku u zemlji, i možda samo za gospodarske zločine protiv Srba. Održavanje suđenja za ratne zločine sa srpskim sucima, kako sugeriraju neki beogradski čelnici je nerazumno. Nacionalističke strasti koje je Milošević tako pokvareno iskorištavao još su jake. Svaki sudac mogao bi biti izložen prijetnjama ili drugim sredstvima pritiska. AIbanci ne bi htjeli svjedočiti u Srbiji. Mnogi bi Srbi mogli na takvo suđenje gledati samo kao na način sadašnjeg režima da eliminira političkog protivnika, neku vrstu osvete pobjednika. I održavanje suđenja u Srbiji ne bi bilo pošteno prema Bosni i Hrvatskoj, koje su surađivale sa Sudom.

Sjedinjene Države i Europa moraju strpljivim uvjeravanjem i zadržavanjem pomoći pokušati obratiti srpski ponos i pokazati Srbima da njihova demokracija ima udjela u stvaranju međunarodnoga sredstva za odvraćanje od ratnih zločina. Izručenje Miloševića, koliko god to moglo biti teško za srpske političare, poslužilo bi interesima njihove zemlje kao i svijetu šire.