Vjesnik: 10. 02. 2001.

Mirovine u utrci s vremenom

MARIJANA MATKOVIĆ

Mirovine u veljači neće kasniti«, ponovio je u petak, na sastanku s ravnateljima centara za socijalnu skrb, zamjenik ministra rada i socijalne skrbi dr. Božo Žaja premijerove riječi otprije nekoliko dana. Čini se, dakle, da je to obećanje »zabetonirano« na razini Vlade, odnosno u dogovoru predstavnika Ministarstva rada i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s Ministarstvom financija, iako se još ne zna pouzdano kako će seskupiti sav potreban novac. Dogovor treba pohvaliti uzme li se u obzir da je siječanj za 70.000 umirovljenika trajao čak 45 dana. No, može li veljača za umirovljenike doista proći bez problema?

Svi koji prate mirovinski sustav lako će zaključiti da se problem s isplatom mirovina može riješiti samo izdvajanjem dodatnih kuna iz proračuna. Treba to svakako preporučiti ministru financija dr. Mati Crkvencu, bez obzira na tvrdnje da povećanja izdvajanja za socijalne programe neće biti, jer nisu u pitanju samo socijalni programi, nego gola egzistencija starih i nemoćnih ljudi. Naime, prema informacijama iz Mirovinskog zavoda, naplatom doprinosa i kreditima te iznosom koji HZMO-u mjesečno stiže iz državne blagajne bit će »pokriven« gotovo čitav iznos potreban za isplatu mirovina, uz manjak koji se procjenjuje na približno 170 milijuna.

Taj minus, Zavod dosad nije mogao riješiti uzimanjem većih kredita, jer banke ne žele osigurati veće iznose Zavodu koji ih već sada teško vraća. No, čak i da je osiguran dodatni zajam, uz kamate koje Zavod do sada plaća, to bi samo povećalo rupu u mirovinskoj blagajni. Proizlazi, dakle, da bi doista bilo jeftinije da se za pokriće minusa u Mirovinskom zavodu osigura pozajmica Hrvatske narodne banke, po eskontnoj stopi koja je znatno ispod cijene kredita koju Zavod sada plaća na tržištu.

Možda to u ovom trenutku, u kojem gospodarstvo to sigurno ne bi moglo izdržati, i ne mora biti u iznosu predviđenom Zakonom o mirovinskom osiguranju.

Naime, u proračunu, pa i u planovima HNB-a, jamačno nema »manevarskog prostora« za pozajmicu od 1,8 milijardi kuna. No, već desetina te svote, kao svojevrsni predujam za ono što bi država morala osigurati po zakonu i u idealnim uvjetima, sigurno bi mnogo značila.

Nakon kašnjenja mirovina u siječnju, pokazalo se da do tog rješenja nije došlo zbog igre »pokvarenog telefona« između Ministarstva financija, Ministarstva rada i Mirovinskog zavoda. Budući da se te institucije na kraju nisu mogle dogovoriti ni o tome u čijoj su nadležnosti umirovljenici, kojima mirovina nije stigla, sa zadovoljstvom treba primijetiti da su nakon premijerove intervencije barem veze - mnogo bolje.