Hrvatska medijska scena ovih dana trpi potrese koji nisu ništa slabiji od onih što se zbivaju u cijeloj zemlji. Tako, ako smo po nečemu postigli kompatibilnost sa svijetom, onda smo to postigli u odnosu na značaj medija u društvu te bitku za prevlast nad njima. Ali da smo i u tome posebni, najbolje svjedoči sadašnja situacija sveopćeg kaosa i nesnalaženja - od toga da se većini medija ne znaju ni pravi vlasnici, do toga da umreženost interesa sve više dovodi do medijskog kaosa koji s tržištem i tržišnim zakonima nema nikakve veze.

Prosvjednici s rive u Splitu gromoglasno su najavili nove proteste, ako se za nekoliko dana poništi pretvorba »Slobodne Dalmacije« i - kako su oni rekli - »izvrši puč nad tim jedinim slobodnim hrvatskim listom«. Slučaj »Slobodne« vuče se kao trakavica godinama i činjenica je da je prošla i godina dana nove vlasti a da nije ništa učinjeno da se sumnjiva pretvorba pravno razriješi. U međuvremenu, »Slobodna Dalmacija« zauzela je svoju uređivačku poziciju kao desno orijentirani list, za mnoge glas bivše vlasti. Tek onda kada su sa stupaca »Slobodne« - koja se, uzgred budi rečeno, dobro prodaje - počele stizati otrovne kritike na sadašnju vlast, čula su se mišljenja da je apsurdno da sama vlast, koja je sudjelovala u saniranju dugova ove kuće, financira svoje najžešće kritičare. I pravna država krenula je u raščišćavanje stvari, ali prekasno. Novinarska profesionalnost izgubila je bitku u odnosu na tekuću politiku.

Ni na HTV-u stanje nije ništa bolje. Dugo se čekalo, prave koncepcije u uređivačkoj politici najutjecajnijeg medija nije bilo, što je i dovelo do niza promašaja i kulminacije krize. Pod paravanom »javne televizije« i slobodnog novinarstva vodio se zapravo bespoštedni rat za politički utjecaj, u kojem je objektivno novinarstvo ostalo gubitnikom.

Gorak okus »afere Grupo« i dalje visi u zraku, a apsolutno ništa nije učinjeno da javnost sazna jesu li ili nisu postojale malverzacije na hrvatskoj medijskoj sceni. Ostat će zapamćeno da je spektakularno uhapšen najveći hrvatski novinski izdavača (što bi sebi mogla dopustiti malo koja država u svijetu, ako nema debele razloge za to), nakon denunciranja novina koje su tek pokrenute. A od silnih optužbi s jedne i druge strane ostale su samo gorke riječi. Pravna država aferu je stavila pod tepih.

Hrvatske medije očito čekaju i kadrovske rošade koje sigurno neće biti samo kozmetičke naravi. Hoće li u fotelju najutjecajnijeg dnevnika, »Večernjeg lista«, zasjesti Nenad Ivanković i hoće li EPH i WAZ smijeniti Tomislava Wrussa, glavnog urednika »Jutarnjeg lista«, nezadovoljni načinom na koji se »Jutarnji« odnosio prema »aferi Grupo«? Hoće li »Republika« nastaviti izlaziti usprkos niskoj nakladi, što će biti s elektronskim medijima i stalnim zahtjevima da se preispita dodjeljivanje frekvencija još iz Tuđmanova vremena?