Jutarnji list: 13. 02. 2001.
ČEŠKA
Ured za istraživanje i dokumentaciju zlodjela komunizma (UDV) razotkrio novi oblik zlostavljanja:Komunisti su oduzeli šesto beba protivnicima i dali ih na usvajanje
Danas su to 50-godišnjaci, uz nešto 40-godišnjaka, koji su gotov
o cijeli svoj život proveli s novim identitetom i s novim roditeljima za koje su najčešće mislili da su im jedini, a od kojih su mnogi dosad već preminuliPRAG - Ovih je dana otkrivena jedna od najbolje čuvanih tajni komunizma, objavio je u svojem jučerašnjem broju češki list Mlada Fronta Dnes (naklada mu je oko 450.000 primjeraka).
Ured za istraživanje i dokumentaciju zlodjela komunizma (UDV) razotkrio je u prvom desetljeću i pol komunističke Čehoslovačke uobičajenu praksu da se zatvorenicima (uglavnom političkim) oduzimaju tek rođena djeca i daju na posvajanje u domove za siročad, a često i obiteljima zatvorskog osoblja, pa i zloglasne službe državne sigurnosti (StB i SNB). Takvu tragičnu sudbinu doživjelo je gotovo šest stotina djece.
Jedina - djeca komunizma
Povjesničari kažu da su ta djeca - rođena u zatočeništvu i odmah oduzeta roditeljima - bila jedina istinska "djeca komunizma".
Dužnosnik UDV-a Otokar Liška navodi da većina njih do danas nije otkrila tko su zapravo. Danas su ta djeca uglavnom 50-godišnjaci koji su gotovo cijeli život proveli pod novim identitetom i s novim roditeljima, za koje su najčešće mislili da su im jedini. Iako mnogi od njih naslućuju istinu, jednostavno se ne usuđuju zadirati u svoju bolnu prošlost. Liška ističe ka
ko dosad nitko nije došao u ured UDV-a kako bi provjerio svoj stvarni identitet i otkrio najranije godine svoje prošlosti.Mnogi, pak, još nisu svjesni da se danas, nakon pola stoljeća, UDV time uopće ne bavi.
Povjesničar Slavomir Brodesser iz Moravskog zemaljskog muzeja potvrđuje da je taj problem, iako je star već pola stoljeća, zapravo nov. Povjesničari ne znaju kako se prema njemu postaviti, prije svega zbog etičkih dvojbi. Naime, mnoga su se djeca navikla na obitelji koje su ih posvojile a da nik
ad nisu saznala mračnu pretpovijest te "idile".Dokumentaristi UDV-a tako su završili prvu fazu istraživanja, u kojoj su ustvrdili broj takvih slučajeva. Budući da djeca rođena u zatvorima nikad nisu bila zajednički evidentirana, službenici UDV-a morali su istražiti dokumente svih bivših zatvorenika i otkriti jesu li imali djecu i što se s njom dogodilo. Nakon mjeseci mukotrpnog traganja (mravljeg rada kažu, Česi), UDV je došao do prvih pouzdanih podataka. Iz njih je vidljivo da je uglavnom bila riječ o
političkim zatvorenicima kojima je novorođenčad oduzimana u razdoblju od 1948. do 1962. godine, kada su se djeca u (post)staljinističkom režimu rađala i u kaznionicama. S jačanjem reformskih struja, koje će pod vodstvom novog komunističkog čelnika Aleksandra Dubčeka kulminirati u neuspjelom praškom proljeću 1968., i zatvorenicama se dopušta rađati u rodilištima.Načelo kolektivne krivnje
Međutim, prije toga, po uzoru na najgore godine Sovjetskog Saveza, uobičajeno se primjenjivalo načelo kolektivne krivnje pa se djeca zatvorenika u mnogo slučajeva nisu davala bakama i djedovima, a supruge političkih uhićenika smatrale su se krivima ako bi odbile nalog da se razvedu dok su im muževi u zatvoru, podsjetio je namještenik UDV-a Pavel Bret. Na pitanje nov
inara Ludeka Navare o tome kakvi su izgledi da netko bude procesuiran zbog tako nehumane prakse, Bret je odgovorio: - To je malo vjerojatno jer je teško otkriti je li bilo središnje naredbe za takve postupke te u kojoj se mjeri radilo o provedbi zapovijedi, a u kojoj o hirovitosti nižih razina. Kao i mnoge žrtve, mnogo je i potencijalnih krivaca koji više nisu među živima. I za konkretne slučajeve još nije jasno može li netko odgovarati za ovo prisilno stvaranje djece režima.(MFD, B, T. Krasnec, A. Salihbegović)