Ili će pasti oni ili država, a pošto smo mi država past će oni. Mi smo ti koji tražimo smjenu vlasti. Ne živimo u Jugoslaviji kada se nije smjelo reći Račanu da je malen, a malen je. Kada se Titu nije smjelo reći da nema nogu, a nema je. Nudimo im častan odstup, jer u protivnom, kada ih smjenimo sudit ćemo im za veleizdaju" kazao je između ostalog u svom prepoznatljivom nastupu na splitskom "mitingu istine" Luka Podrug, predstavljen kao podpredsjdnik Središnjeg stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. Njegov nastup bio je burno pozdravljen kao i njegove uvredljive doskočice kojima je, potičući najniže strasti, uspaljivao prisutnu masu.

Njegovi javni istupi, u kojima tako provokativno nastupa, veličajući NDH, napadajući odreda sve u današnjoj vlasti kao komunjare, koristeći svaku priliku, kako skupove stranaka, srodnih mu po mišljenjima, tako i druge javne tribine, te posebno press konferencije Koordinacije udruga branitelja Splitsko-dalinatinske županije, a od jeseni i Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, izraz su realnog sagledavanja značaja njegove političke opcije, ali istovremeno i težnja da bar onda on bude netko i nešto.

Neki će to pročitati iz njegovog porijekla. Naime, on je rođen u Dicmu, zabiti između Splita i Sinja. Osim tog detalja, za Podrugovo stasavanje, u smislu "nacionalne osviještenosti" značajna je činjenica da je Dicmo uvijek slovilo za pravo "hrvatsko mjesto". Sam Luka, rođen 1960. godine, upornošću bistrog djeteta iz Dalmatinske zagore je završio Pravni fakultet u Splitu. Na njegovo političko profiliranje vjerojatno je definitivno utjecala činjenica da je duže vremena bio nezaposlen. Naime, nakon završetka fakulteta sredinom 80-tih navodno je bio onemogućavan da dobije posao zbog svojih prohrvatskih stavova, a riječ je o nekim pismima koje je pisao tokom odsluženja vojnog roka.

U međuvremenu je ekspresno napredovao na poslu, pa je početkom 90-tih postao šef službe u Mirovinskom fondu. Kao provjeren i podoban kadar 1994. godine postaje službenik SIS-a. O tom periodu njegovog djelovanja može se samo nagađati na temelju zbivanja u gradu koja se mogu shvaćati kao posljedica djelovanja te službe. Ipak, postoje i dokumenti koji ukazuju da je Podrug došao u sukob i sa tadašnjim vojnim struktuirama zbog ukazivanja na određene nepravilnosti u radu, pa i kriminal koji je zahvatio Hrvatsku vojsku.

Rezultat toga je bio da, iako provjereni Hrvat, više nije bio podoban za SIS. Tako se nakon neuspješne epizode u Hrvatskoj vojsci 1996. godine vraća u Mirovinski fond, ali ne više na isto mjesto, već čeka da se za njega otvori novo radno mjesto - koordinatora za branitelje. Osim što je uredno primao plaću, Podrug je bio situiran i sa druge strane. Prilagodljivi Ante Letica, prvi čovjek Brodomerkura, potpomogao je da Podrug od 1993. do 1999. godine bude bude član Upravnog, odnosno Nadzornog odbora te tvrtke.

Iako šira hrvatska javnošt pamti tek njegove novije "govorničke" ekskurzije, poput one u listopadu prošle godine kada je pitijski uputio upozorenje predsjedniku Mesiću, rekavši kako "Jude uvijek isto završe makar se zvali Milan Levar i makar bili na čelu države", Podrug je takvih ispada imao od početka devedesetih. Tako se gorljivo zalagao za ulicu Mile Budaka, ali i davao potporu bespravnim deložacijama.