Možete li zamisliti generala vojske jedne države koji se skriva pred nalogom istražne sutkinje svoje države? Doista teško. Naime, nije rijetkost da grešni i korumpirani političari nakon završenih karijera potraže utočišta u inozemstvu da bi izbjegli ruci pravde. Ali bijeg od odgovornosti, pa i kaznene, uz generalski čin nekako ne pristaje, barem kad je riječ o profesionalnim vojnicima, a ne general-političarima. Možete li zamisliti vlast jedne države, koja tako traljavo pripremi prvo proširenje istrage za ratni zločin na jednog generala, da joj osumnjičeni skrene s pravog puta i netragom nestane? I to je nezamislivo u imalo uređenoj državi. U Hrvatskoj su se prošli tjedan dogodile upravo te dvije nezamislivosti. General Norac skrenuo je s puta prema Rijeci, gdje je istražnoj sutkinji trebao objasniti je li uistinu izravno sudjelovao u egzekuciji civila u Gospiću 1991., za što ga terete svjedoci i bivši suborci. Hrvatska vlast, sa svim obavještajnim službama koje su joj barem formalno na raspolaganju, propustila se pripremiti za takvu opciju i osigurati da te srijede general Norac stigne u Rijeku. Time je sebi bacila dosad najveći klip pod noge.

Sve što se nakon toga događalo, kulminirajući nedjeljnim prosvjedima samo je pokušaj ostataka HDZ-a i po pogledima mu srodnih stranaka da isprovociraju krizu u državi i prijevremene izbore, u velikoj buci u kojoj se argumenti ne čuju. General Norac postao je pokriće i paravan. Tko to na mitinzima danas proziva za veleizdaju, traži prekid svih odnosa s Haaškim sudom i priziva nove izbore? Isti ljudi koji su pod međunarodnim pritiskom prihvatili "oktroirani" Ustavni zakon o suradnji s Haagom, koji su plašili generale haaškim optužnicama i istodobno ih gurali prema Haagu odbijajući suditi pred domaćim sudovima, koji su se potrudili da svaki Hrvat (dosad samo iz BiH) kojeg je Haaški sud bio zatražio bude i izručen. A sad pokušavaju dići državu na noge i učiniti od nje ponovo međunarodni problem, baš u trenutku kad nova vlast, doduše šeprtljavo i traljavo, nastoji pokazati da je hrvatsko pravosuđe kadro djelovati.

Hrvatski su birači na lanjskim izborima pokazali da ne žele vlast u kojoj bi im predsjednik bio Šeks, premijer Sanader, ministar policije Merčep, ministar pravosuđa Đapić..., vlast koja će stalno valjati državu po prošlosti i balkanskom blatu. Ali su također, glasujući za drukčiju opciju, obvezali i Račana i Budišu i Mesića i Tomčića da i vode politiku ove zemlje, a ne da im svojim opstrukcijama i destrukcijama politiku vode i poteze iznuđuju krajnja desnica i obavještajno podzemlje.