ŠTO DONOSI MEĐUNARODNI KAZNENI SUD HRVATSKOJ I SVIJETU

Zastupnici teze da je haški sud instrument protuhrvatske urote, ili nečeg sličnog, uskoro će imati dodatne glavobolje. Naime, najvjerojatnije će se početkom 2002. formirati još jedan haški sud, tako da će na (pre)domoljubna pleća udariti dva međunarodna suda! Riječ je, naime, o formiranju stalnog Međunarodnog kaznenog suda (ICC), koji će se baviti procesuiranjem ratnih zločina, a pod jurisdikicijom će imati čitav svijet. Hrvatska vlada trebala bi ovih dana usvojiti njegov Statut i ponuditi ga, u hitnom postupku, na ratifikaciju Zastupničkom domu Sabora. Kako doznajemo, Sabor bi mogao izglasati Zakon o potvrđivanju Statuta Međunaronog kaznenog suda već na ovoj sjednici, dakle u tijeku veljače.

Odluka o formiranju novog suda i sadržaj njegovog Statuta donijeti su 17. srpnja 1998. u Rimu. Do danas je te dokumente potpisalo 139 država (Hrvatska u listopadu '98.), a ratificiralo ih je tek 27. Kad broj zemalja koje su ratificirale sporazum dosegne 60, Sud počinje s radom. Hrvatska vlada preporučit će Saboru hitni postupak, kako bi i naša zemlja ušla u prvih šezdeset, što bi pridonijelo međunarodnom ugledu RH i dalo joj moralno pravo da zahtijeva stručne pozicije za svoje državljane u tijelima Suda.

No, oni koji su bili “nestašni” za vrijeme posljednjeg rata na ovim prostorima, a prvi haški sud ih je nekako dosad “promašio” ne moraju se bojati novog suda. Naime, njegova nadležnost počinje danom početka rada ICC-a, dakle pred novim sudom neće biti moguće odgovarati za zločine počinjene prije njegovog konstituiranja. No, ICTY još izbliza nije rekao posljednju riječ o domovinskim ratovima na ovim prostorima devedesetih, naime proces podizanja optužnica pred “prvim” haškim sudom trajat će, kako se zasad predviđa, do 2004. godine.

Prednost u procesuiranju određenog zločina uvijek ima nacionalni sud, a ICC stupa na scenu tek ukoliko nacionalna pravosudna tijela ne žele ili ne mogu djelovati. Osim ove odredbe, smirujuće po one koji u svakom međunarodnom tijelu vide zavjeru “velikih”, trebala bi djelovati i institucija Skupštine država stranaka. Ona, naime, nadzire rad tijela ICC-a, razmatra sva pitanja uskraćivanja suradnje država sa Sudom i odlučuje o financijama. Odluke se donose dvotrećinskom većinom, a svaka država ima pravo na samo jedan glas, bez obzira radi li se o SAD-u, Hrvatskoj ili San Marinu. Države članice će, uz otvorenu mogućnost dobrovoljnih donacija nedržavnih organizacija i pojedinaca, financirati rad ICC-a, ali po Ijestvici UN-a, koja uzima u obzir financijsku snagu svake pojedine države.

Formiranje institucije poput stalnog Međunarodnog kaznenog suda, koja je do još prije nekoliko godina izgledala utopijskom, već su ratificirale države poput Njemačke, Španjolske, Kanade, Francuske, Italije ili Austrije. U pet do dvanaest, zadnjeg dana prošle godine, što je bio zadnji rok za potpisiavnje sporazuma o formiranju ICC-a, svoj autogram dao je Bill Cinton, ali republikanci koji imaju prevlast u Kongresu SAD-a, najavili su da najveća svjetska sila zasad neće ratificirati taj sporazum. No, zagovornici Međunarodnog kaznenog suda su uvjereni da se kotač povijesti više ne može zaustaviti.