RADIO DEUTSCHE WELLE: RATNI ZLOČINI I POLITIKA NA BALKANU

Pod naslovom 'Ratni zločini i politika', njemački list 'Frankfurter Rundschau' u današnjem komentaru piše da nema mira bez pravde. To vrijedi i za Balkan, nakon raspada bivše Jugoslavije i ukupno četiri rata koja su tamo vođena. Više od 50 godina se međunarodna zajednica borila za to da se iskustva u procesima protiv ratnih zločinaca od Nuernberga do Tokija, skupe u formi stalnog, međunarodnog kaznenog suda. Takav će sud za nekoliko godina započeti svoj posao. Ipak tijekom '93. i '95., zaključcima Ujedinjenih naroda, 'ad hoc' uspostavljeni sudovi za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, već su donosili presude i prikupljali daljnje optužnice. Njihov uspjeh ili neuspjeh, praćen brojnim protivljenjima je za one ambiciozne vrlo bitan za predviđeni projekt uspostave međunarodnoga kaznenog suda.

I sada kad se prosvjednici u Zagrebu i političari u Beogradu odupiru zahtjevima UN-ova suda za ratne zločine, tada je odmjeravanje snaga između nacionalista na jugoistoku Europe i suca u Den Haagu od simboličnog i svjetski političkog značaja. Naime, tko želi da međunarodni krivični sud u budućnosti preplaši potencijalne diktatore pred njihovim genocidom, taj se mora izjasniti za izručivanje osumnjičenih ratnih zločinaca iz bivše Jugoslavije bez obzira je li to neki hrvatski general, srpski predsjednik, bosanski zapovjednik ili pobunjenički vođa kosovskih Albanaca. I to bez svakog 'ako' ili 'ali'. Ako je riječ o optuženima koji su ratni heroji ili ratnim zločincima, ne odiučuje puk na ulici, niti njihovi nasljednici na pojedinim dužnostima, nego samo sud u Haagu.

Da će se u Hrvatskoj nakon brzog svršetka Tuđmanova doba opet zadati šovinistički udarac demokratskoj vladi, moglo se očekivati. Isto tako nije iznenadio otpor novoizabranih srpskih političara protiv izručenja bivšega jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića UN-ovom sudu. Mnogi od njih su i sami, izravno ili neizravno, djelovali u sada već srušenom režimu.

Međunarodna kritika upućena jugoslavenskom predsjedniku Koštunici zbog nekooperativnosti sa sudom, bila bi svakako uvjerljivija da su NATO snage u Bosni pokazale više hrabrosti i uhitile optužene - Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Od Srbije se, naravno, ne može očekivati da se po brzom postupku bavi svojom prošlošću. U tom smislu izručivanje Miloševića Haagu može biti samo početak procesa koji će trajati koliko i cijela generacija. Možda bi zato pomoglo da se proces protiv Miloševića, po pravilima haškog suda, ipak održi u Beogradu. Time bi se srpskom narodu omogućilo da sudjeluje u procesu, da stekne stvarnu sliku i da sam revidira događaje posljednjeg desetljeća. Jer cilj suda nije osveta, nego kazna. Ne širenje teze o kolektivnoj krivnji, nego priprema za pomirenje.

I dok rasvjetljavanje prošlosti u Hrvatskoj i Srbiji doista ne počne, multietnička Bosna i Hercegovina u središtu bivše Jugoslavije, unatoč Daytonu, neće imati nikakve izglede da politički postane država. To je jednostavno pogrešan signal, primiti Jugoslaviju u Ujedinjene narode, a da se pri tome tolerira njezina nesuradnja s UN-ovim sudom. Pogrešni su i znakovi, obećati Hrvatskoj ekonomsku pomoć na njezinu putu prema Europi, a da nije obuhvaćeno njezino ispunjavanje obaveza prema sudu, kao dio Pakta. stabilnosti. Ako je uspostava mira na Balkanu cilj Europske unije, tada je jasan odnos prema ratnim zločinima uvjet bez kojega nije moguć zajednički europski projekt, piše u komentaru njemački Iist 'Frankfurter Rundschau'.