Nezaposleni, njih 386 tisuća prema posljednjim službenim podacima, jedva dočekaše javnu promociju državnog programa zapošljavanja. A on se svodi na onu staru - snađi se, druže!

Država, poručili su puku Mato Crkvenac, ministar financija i Slavko Linić, potpredsjednik Vlade, više neće otvarati poduzeća. Radna mjesta moraju osmišljavati sami građani, a novac nije problem, jer je država “osigurala golema kreditna sredstva uz preuzimanje određenog rizika za poduzetnike koji će imati teškoća”. Dakle, država ipak neoliberalističke teze ne prihvaća u potpunosti.

I tako će po Mati i Slavku 386 tisuća nezaposlenih, umjesto u redove pred burzama, stati u redove pred bankama. I svi će biti poduzetnici. Stručna sprema nije bitna. Niti godine nisu bitne. Bitno je da će se ostvariti želje vlasti da generator zapošljavanja i gospodarskog razvoja budu mala i srednja poduzeća. Što će ona raditi, za koga proizvoditi? Pa, koga to briga u ovom trenutku. Najvažnije je da sredstva za samozapošljavanje nisu upitna. Nije važna niti u praksi dokazana teorija da banke teško daju kredite novim poduzetnicima, pogotovo malima, jer kako tvrde - kvalitetnih programa nema. Nije, vjerojatno, bitno ni to da država nezaposlenima opet baca maglu u oči.

Da su kolone nezaposlenih svih ovih godina čekale “snađi se druže” program, odavno bi umrli od gladi. Stoga je pitanje što će vlast smatrati osmišljenim radnim mjestom. Prodaju švercanih čokolada i čarapa po tramvajskim i autobusnim stanicama, ili uzgoj par kokica u improviziranom kokošinjcu? Na kraju bi se država i s njima mogla obračunati u duhu borbe protiv sive ekonomije. Jer tko ima za par kila graha i prežganu juhu kojom hrani obitelj, može platiti porez.