Vjesnik: 21. 02. 2001.

Guardian: Bit će ovo dobra godina za Karadžića

Radovan Karadžić moći će ove godine odahnuti, jer pritisak popušta - barem, kako se stječe dojam, kada je u pitanju lov na srpske ratne zločince

LONDON, 20. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) - »Ovo će biti dobra godina za Radovana. Mislim kako smo propustili šansu da ga zgrabimo i da više za to nema političke volje«, izjavio je jedan iskusni zapadni diplomat u Sarajevu britanskoj novinarki Maggie O"Kane. Slavna reporterka Guardiana, poznata po neustrašivim reportažama s terena tijekom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, vratila se, naime, u BiH tražeći Radovana Karadžića. Premda NATO već pet godina uhodi Karadžića po bespućima jugoistočne Bosne - i premda je on često tako blizu da ga NATO-ovi špijuni mogu fotografirati, najtraženiji ratni zločinac u Europi i dalje je na slobodi.

Maggie O"Kane piše da Karadžića pod paskom drže špijuni što ih je angažirao Saveznički vojni obavještajni ured - kojim iz međunarodne baze Butmir blizu Sarajeva upravlja jedan viši američki vojni obavještajac. Operacija se zove »Narančasta zvijezda«. Prije dvije godine lovci na Karadžića su, u okviru zadnjih priprema za njegovo hvatanje, već poslali jednu specijalnu američku jedinicu u Njemačku. No, u zadnji čas je ocijenjeno da je operacija preriskantna, pa je sve otkazano.

Kako je već dobro poznato, Karadžić se kreće u području jugoistočne Bosne, između Ruda, Višegrada i Foče, često boravi u planinama i zalazi u Crnu Goru oko Nikšića i povremeno se sklanja po pravoslavnim manastirima. Obično ga prate tjelohranitelji. Njegova supruga i kći više ne žive u obiteljskoj kući na Palama. I one su pod stalnom paskom NATO-ovih špijuna. No Karadžić se ne mora previše truditi da izmakne NATO-u. Kako tvrdi Maggie O"Kane, od 21.324 vojnika koliko ih taj vojni savez drži u BiH, samo ih se 300 nalazi u području gdje se skriva paljanski psihijatar. »Ovdje čovjek dobiva dojam da hvatanje tih tipova nije prvi prioritet«, izjavio je Guardianu narednik Andreas Kerl iz njemačke baze blizu Foče.

Godine 1996., britanski komandosi počeli su hvatati i odvoditi u Haag osumnjičene ratne zločince u dijelovima BiH koji su pod njihovom kontrolom. No, zločinci su se tada počeli sklanjati u francusku zonu, gdje su ih francuski vojnici uglavnom - ignorirali. Iza scene se govorilo da su Britanci nezadovoljni slabašnim francuskim naporima na hvatanju osoba osumnjičenih za genocid i zločine protiv čovječanstva. Amerikance pak koči to što se strahovito boje vlastitih ljudskih gubitaka u lovu na ratne zločince. Stoga su spremni skupljati i pružati obavještajne podatke, pa čak angažirati i plaćenike, kao u jednom ili dva primjera - ali ne i riskirati svoje ljude.

Jedan od srpskih ratnih zločinaca u BiH, Stevan Todorović, koji tvrdi da je uhvaćen pomoću plaćenika, sada se u Haagu žali na način kojim je lišen slobode - pa je i plaćenička metoda postala sporna. Kad američki predsjednik George W. Bush uskoro imenuje novog veleposlanika Sjedinjenih Država u Sarajevu, zapadne su procjene da će lov na ratne zločince postati još nižim prioritetom. Zbog svega toga, jedan je haaški istražitelj izjavio Guardianu da stvari prelaze »u nižu brzinu«. Radovan Karadžić moći će, čini se, malo odahnuti jer pritisak popušta - barem, kako se stječe dojam, kada su srpski ratni zločinci u pitanju.

(Jasna Zanić Nardini)