Kontakata je bilo. Telefonski sam i osobno razgovarao s generalom Norcem, rekao je jučer novinarima Ivica Račan, priznavši, de facto, kako je njegova Vlada popustila ucjenama odbjeglog generala. Ne bi trebalo zaboraviti kako je po povratku iz Poljske prije tjedan dana Račan rekao da se Vladi u slučaju Norac ne mogu postavljati uvjeti. Međutim, premijer je te uvjete prihvatio. I to na slijepo, jer je nekoliko puta ponovio kako se nada brzoj Norčevoj predaji.

Šef Vlade je odgovornost za dvotjedno natezanje cjelokupne javnosti pokušao prebaciti predsjedniku Republike. Pitalo ga se zašto je dopustio da Hrvatska bude zapljusnuta valom dezinformacija i zašto se, ako su trajali tajni pregovori s bjeguncem, višednevno na Pantovčaku očekivalo njegovo ukazivanje. Račan je uzvratio kako ne može odgovarati za ponašanje drugih (čitaj Stjepana Mesića). Predsjedniku Republike je nedvosmisleno uputio jednu od dosada najžešćih kritika: rekao je da se politički poeni ponekad mogu dobiti dosta jeftino i da oni koji se time služe mogu ugroziti željene rezultate.

Iako stoji konstatacija da je uzaludnim čekanjem Norca Mesić izgubio politički autoritet i ugled, također treba reći da su niski udarci šefa Vlade za svaku političku osudu i da u stvari samo koriste Mesiću. Naime, predsjednik je Račana spasio kada je zdimio u Poljsku, a nije imao petlje doći na HTV u Dnevnik Plus. Mesić je ipak u cijeloj ovoj aferi, kako nam je poručio jučer telefonom iz Austrije, pokušao smiriti živčano stanje nacije, što se za Račana ne bi moglo reći. Evo, premijer je mogao odmah poručiti građanima da se peticijom za tzv. referendum ništa ne dobiva osim što se daju krila desničarskim desperadosima. A nije. Još jednom je odšutio. Inače bi njegova vruća telefonska linija s Norcem postala skuplja.