STUDIJA Analizu je dala izraditi UN-ova Ekonomska komisija za Europu, a ključne je elemente iznio Ivan Berend

Studiju je dala izraditi UN-ova Ekonomska komisija za Europu (UNECE), a ključne je analize iznio povjesničar i ekonomist Ivan Berend na temelju egzaktnih pokazatelja u radu, s naslovom "Od promjene režima prema tržišnoj ekonomiji". Berend je donedavno bio kolega Condoleezee Rice, nove savjetnice za nacionalnu sigurnost predsjednika Busha, na sveučilištu u Los Angelesu. Njegova i istodobno UN-ova analiza je porazna.

Primjerice, samo su Mađarska i Poljska, među spomenutim zemljama, nakon pada komunizma 1989. godine dosegnule prijašnju, "komunističku" razinu industrijske proizvodnje. U svim drugim državama, dakle i u Hrvatskoj, recesija s početka 90-ih, koju Berend uspoređuje s velikom depresijom, nastavija se uza sve moguće posljedice. Ona ilustrira političke praznine liberalnih reformi koje inspirira "čikaška škola", odnosno ekonomska škola na kojoj je general Augusto Pinochet školovao aktualnu vladajuću klasu Čilea. A ona, pak, za neznalicu, predstavlja cijeli niz ciklusa privatizacija i reprivatizacija državnoga gospodarstva iz čega samo privilegirana klasa izlazi kao upravljačka klasa, zahvaljujući svojim političkim privilegijama i vezama.

Upravo zato će zemlje europskog Istoka trebati još mnogo vremena kako bi po stupnju razvijenosti dostigle Europsku uniju, preciznije njezine najmanje razvijene članice. Uz donekle idealističku pretpostavku gospodarskog rasta od 4,5 do šest posto godišnje na Istoku te istodobno "samo" tri posto unutar EU, UN-ova studija predviđa da će Republika Češka dosegnuti razvijenost EU za deset do 15 godina, Mađarska, Poljska i Slovenija za 20 do 25, Rumunjska i Litva za 35, a Albanija za 65 do 75 godina No, što je s Hrvatskom? Ona je geto unutar geta, Balkan unutar bivših komunističkih zemalja, odnosno područje na kojemu su strane investicije najmanje i tiču se iskorištavanja prirodnoga blaga - plina i nafte. Ipak, prema navedenoj projekciji, ako bi se Hrvatska tražila na zlatnoj sredini između na Balkanu najrazvijenije Slovenije i najnerazvijenije Albanije, onda bi se moglo reći da će joj trebati najmanje 40 ili možda čak 50 godina da stane u isti red razvijenosti s aktualnih 15 članica EU.

Zaostalost Istoka Berend tumači zaostatkom u tehnološkoj revoluciji. Najvećom preprekom i glavnim razlogom tehnološke nerazvijenosti UN-ova studija smatra političku odluku Zapada prema kojoj je tijekom hladnog rata bio uveden embargo na uvoz visoke tehnologije u tadašnje komunističke zemlje. Doduše, analizira se i povijesni zaostatak Istoka, nacionalističke ekonomije poslije I. svjetskog rata i državna planska ekonomija nakon II. svjetskog rata, i to na lstoku, ali uvjerljivije zvuči hladnoratovsko svjesno i savjesno upropaštavanje Istoka.

Gotovo sve investicije u Istok tiču se restrukturacije proizvodnje pa studija citira primjere Meinla, Danonea i Nestlea. U ključnom području telekomunikacija, "koje je temelj svakog tehnološkog napretka”, studija ističe najveći iskorak Mađarske. Tamošnji je državni Matav prešao u čak 67-postotno vlasništvo Ameritech Internalionala i Deutsche Telekoma. U međuvremenu se broj telefonskih linija sa 9,6 na 100 stanovnika popeo na 33,2 pa se naglašava da Mađarska ponavlja "španjolsko i irsko spektakularno ekonomsko čudo”. Pritom je samo u Mađarsku otišla polovica od ukupno 100 investiranih milijardi dolara u cijeli lstok.

Zašto sam ja tri puta Pametniji od tebe, a živim tri puta lošije mogao bi se pitati stanovnik Istoka kao jedan holivudski junak iz Azije. Naime, plaće u Češkoj i Mađarskoj deset su puta manje od njemačkih plaća. Htjeli mi to ili ne, trenutačno imamo ekonomske probleme i živimo u gospodarskoj situaciji 70-ih, prema UN-u. Prijeti nam naftna (energetska) kriza kao ona iz 1973. godine. Ipak, to ne treba biti razlog za depresiju. Jer, sve je doista relativno, pa i vrijednost brojki.