Novi list: 23. 02. 2001.

Pritvor za Norca, aplauz za Carlu

Jelena LOVRIĆ

Odluka haške tužiteljice Carle del Ponte da slučaj Norac prepusti hrvatskom pravosuđu na svim stranama pobire aplauz.

General Mirko Norac je zadovoljan jer - ako se sud već ne može izbjeći - mnogo je bolje da to bude u Hrvatskoj nego u Haagu. Ovdje će sigurno imati drugačiji tretman nego pred Tribunalom, a i moguće se sankcije značajno razlikuju. U Hrvatskoj najviše može dobiti dvadeset godina, u Haagu gornja je granica doživotni zatvor.

Mitingaši, koji su marširali s Norčevom slikom u rukama, tvrde da je nagodba s Haškim sudom ishođena njihovim zaslugom, da se i željezna del Ponte pod njihovim pritiskom morala poviti. Za svoga su štićenika osigurali povoljniju soluciju, sebi su pribavili dokaz da se njihovo angažiranje isplatilo.

Premijer Račan sav je važan jer je od Haškog suda uspio ishoditi veliki ustupak. Pred domaćom javnošću može reći kako je, za razliku od Tuđmana, koji je Hrvate ipak izručivao Haškom sudu, on, eto, uspio osigurati da se Norcu sudi u Hrvatskoj. Vjerojatno smatra da je desničarskoj halabuci time povadio zube, da će se tenzije sada smiriti a Hrvatska se vratiti normalnosti. Usto je u vječnom rivalstvu sa šefom države osvojio značajnu prednost.

Haag je također zadovoljan jer se prepuštanje Norca hrvatskom pravosuđu sasvim uklapa u njegove zamisli. Ograničen materijalnim i Ijudskim kapacitetima, Haški sud namjerava se baviti samo najviše rangiranim protagonistima proteklog rata, sve ostalo prepustio bi lokalnom sudstvu. To je kombinacija po kojoj će Tribunal funkcionirati, ne samo u slučaju Norca i Hrvatske.

Međutim, problemi ovim nisu riješeni, nego tek počinju. Ustupkom Račanu, haško je tužiteljstvo hrvatsku vlast obavezalo da se konačno posveti ozbiljnom procesuiranju ratnih zločina, što je ona sve dosad uspijevala izbjeći. Popravni ispit s Norcem je šansa, ali i veliko iskušenje. Proces gospićkom generalu odvijat će se pod stalnom paskom Haaga, koji ga - bude li nezadovoljan - uvijek može preuzeti.

Za progon zločina Hrvatska dosad nije imala političke volje. Ako je taj problem sada riješen, makar spremnost politike da okrene ploču bila i iznuđena, ostaju neka druga ograničenja.

Prvi je ozbiljan problem stanje u pravosuđu. Sudstvo je proteklih godina, pod utjecajem politike, donijelo mnoge sramne presude, nije pokrenulo ni jedan postupak za ratni zločin počinjen s hrvatske strane, puštalo je ubojice, ismijavalo se zakonu, karikiralo pravdu. Sudovi su impregnirani hadezeovskim i nesposobnim kadrovima. Mada se to nije promijenilo, sada bi se isti Ijudi odjednom trebali ponašati radikalno drugačije.

Također ostaje problem desničarskog pokreta. Organizatori upravo protutnjalih prosvjeda traže potpuni oprost za sva djela koja su s hrvatske strane u ratu počinjena. Oni traže ne pošteno suđenje, nego zakonsko onemogućavanje svakog suđenja. To znači da će se bilo kakvo ozbiljno procesuiranje Norca, ili nekog drugog razvikanog hrvatskog branitelja, sudariti s njihovim na sve spremnim otporom.