Dokle je došla Crna Gora? 'Malena' pobunjena republika, koju su zapadni diplomati mazili kako bi bila protuteža Slobodanu Miloševiću, otišla je s proscenija nakon denokratskih promjena u Beogradu. No ona i dalje uporno nastavlja svoj vrlo dugi hod ka neovisnosti: u utorak su u Podgorici zastupnici utvrdili nadnevak održavanja općih izbora, 22. travnja i tako otvorili mogućnost za provedbu referenduma o samoodređenju kojega je organizaciju na sebe preuzeo mladi predsjednik, reformist Milo Đukanović, zacijelo koncem lipnja, kao nastavak parlamentarnih izbora.

Pragmatičar i sklon nagodbi, srbijanski premijer Zoran Đindić zalaže se za 'mek' savez dviju suverenih država kojima bi zajednički bili tek vanjska politika, nacionalna obrana i novac. No sučeljava se s odlučnijim zahtjevima: jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica odbija bitnije promjene Ustava, a g. Đukanović na koncu odbacuje svaku ovisnost o savezmm ustanovama.

Svjesni da njihova inicijativa izaziva nelagodu u zapadnim vladama, crnogorski su čelnici udvostručili napore u odnosima s javnošću. Sam g. Đukanović doći će u sljedeći ponedjeljak u Bruxelles, kako bi sudjelovao na skupu posvećenom budućnosti njegove zemlje. Za razliku od suzdržanosti koja je i dalje prisutna u Beogradu, vlada pokazuje veliku spremnost za suradnju s haškim sudom. U to se prošlog tjedna u Podgorici mogla uvjeriti i glavna tužiteljica Carla Del Ponte. Prema jugoslavenskom radiju B92, ona je čak svojim domaćinima predala uhidbene naloge za trojicu crnogorskih časnika koji su 1991. sudjelovali u bombardiranju hrvatskog grada Dubrovnika. A za Zapad je suradnja s ICTY-jem siguran pokazatelj političkih promjena na Balkanu, piše Edouard van Velthem.