Novi list: 23. 02. 2001.
Račanov zbogom javnoj televiziji
Tomislav KLAUŠKI
Punu godinu dana poput kletve pratio nas je predizborni usklik Ivice Račana “Vidimo se na javnoj televiziji!”. Istu tu godinu direktor HRT-a Mirko Galić na svakom mjestu i u svakoj prilici progonio nas je tvrdnjama kako on ne služi politici koja ga je postavila, isticao je “uzornu razinu slobode” na Prisavlju, uvjeravao je nas i sebe da se na vodstvo HR
T-a ne vrše “nikakvi politički pritisci”.A onda je ove srijede premijer Račan u par riječi nagovorio direktora Galića da povuče odluku o suspenziji Hloverke Novak-Srzić.
Račan se poveo za političkim motivima: nije želio u ovome trenutku od Hloverke napraviti žrtvu, niti na kičmu si natovariti hadezeova sumnjičenja kako je upravo on ishodio novinarkinu smjenu. Galić je, pak, zaboravio sva ona uvjeravanja: izašao je premijeru u susret, premda je to bila idealna prilika da nastavi sa čistkama i osigura si
mpatije pred sam kraj mandata.Nije li to smiješno? Dok se hrvatska javnost mjesecima prepucavala oko jednog ili dva zareza u Zakonu o HRT-u, politički i televizijski čelnici provodili su svoju viziju zakona. U srijedu se potvrdilo ono čega su se mnogi pribojavali: promijenili smo zakon, a sada ćemo morati mijenjati ljude.
No dobro, Račan se već promijenio. Proteklih deset godina šutke je promatrao čistke nepoćudnih novinara, ne samo na Hrvatskoj televiziji. Nije ni riječ rekao, niti prstom mrdnuo na samovoljno i sustavno uništavanje novinarske struke u ime viših političkih interesa, da bi sada izložio autoritet predsjednika Vlade zauzimajući se za ozloglašenu Hloverku Novak-Srzić.
Ne iz ljubavi prema slobodnoj riječi, još manje iz ljubavi prema novinarima. Učinio je to iz sebičnih, politički motiviranih pobuda. Od srijede, proganjat će nas Račanov “zbogom javnoj televiziji”.