U ovoj zgradi bez boje i osobnosti, uzetoj u najam od jedne osiguravajuće tvrtke, zaključku ide tragično poglavlje etničkog čišćenja s njegovim pokoljima i ruševinama, započeto prije deset godina. Danas kola međunarodnog suda idu brzo. Carla del Ponte, glavna tužiteljica, goni glavno krivce. Blizu njezina stola nalazi se poster sa slikama trojice glavnih optuženih, Miloševića, Karadžića i Mladića, i natpis “wanted”.

- Najveće odgovornosti stoje nad Miloševićem. Mada je u ovom trenutku optužen samo za ono što se dogodilo na Kosovu. No ubrzo će biti dovršeni i dossieri koji se odnose na Bosnu i Hrvatsku. Karadžić je na drugom mjestu, na vrlo maloj udaljenosti, samo na korak od njega.

- Prije nekoliko mjeseci i obavijestili su nas da se gospođa namjerava predati, no htjela je unaprijed znati postoji li uhidbeni nalog protiv nje. Odgovorila sam da nema preliminarnih uvjeta za raspravu. Prvo se trebala predat ti, a potom bi razgovarali. I tako se dogodilo za ovim stolom gdje sada sjedimo ja i Vi.

- Rekla bih da ne. Prije pokazuje da je usred mnogih traženih muškaraca jedina osoba koja je imala hrabrosti bila žena od 70 godina.

- On je unaprijed kazao da me neće primiti. Ja sam kretala od jedne pretpostavke: na vašem je teritoriju 15 osoba koje traži sud, možete predati barem jednu kao znak dobre volje. No ako govorimo o pravom sukobu onda ne mogu odgovoriti, jer tome treba prethoditi dijalog kojega nikada nije bilo.

- Oni kažu: moramo surađivati, no to sada nije moguće.

- Nije u tome bit. Kažem da u Beogradu danas nisu u stanju suditi Miloševiću jer nemaju dokaze koje imamo mi, jer je pravosudni aparat zagađen starim režimom, i stoga što je unutarnje stanje napeto. Mi smo ovdje, međutim, već spremni suditi mu.

- Tog datuma Kongres treba odlučiti od davanju financijskih sredstava Beogradu. To nije rok kao u sudskom postupku. Europska unija međutim nije dala vremenske rokove, ali isto tako očekuje znak suradnje od Jugoslavije.

- Pogrešno. Izručenje postoji između dvije države, a mi smo međunarodno tijelo. Nema potrebe za mijenjanjem bilo kojeg zakona. Jugoslavija se vratila u Ujedinjene narode, te stoga automatski prihvaća statut našeg suda.

- Taj prosvjed tumačim na suprotan način. To je znak da Hrvatska vrlo ozbiljno surađuje sa sudom, i onda izbijaju ti prosvjedi. Oni su posljednje sredstvo krivaca i njihovih zaštitnika.

- Potrebna mi je suradnja svih susjednih država koje mi mogu pomoću u dvije stvari: uhititi one u bijegu i blokirati bankovne račune. No moji su ciljevi uvijek osobe odgovorne za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji.

- To je ograničenje suda, kočnica njegovom radu. Premisa postojanja oružanog sukoba kako bismo mi mogli intervenirati smanjuje naše djelovanje. Moramo zanemariti zločine koji su teški kao i oni koji su počinjeni u ratu. Vršim pritisak da se sudi za zločine protiv čovječnosti neovisno o tome jesu li obje strane naoružane.

- Danas mi za uhićenje nekoga ovisimo od jedne vojne strukture, NATO-a, koja je najnajmoćnija struktura na svijetu. No nije prilagođena našoj zadaći. Samo činjenica da je Bosna podijeljena na razne zone s različitim vojskama stvara stalne prekide u potrazi za odbjeglima. Zatražila sam stvaranje jedne posebne postrojbe do 20 superpolicajaca koji se mogu kretati u civilnoj odjeći, koji će znati biti brzi i poglavito raditi u tišini. No do danas nisam uspjela to dobiti. NATO mi ne pomaže uhititi one u bijegu.