Pristanak na razgovar s Hloverkom Novak-Srzić, iako se obećao i Aleksandru Stankoviću, mnogo govori o Ivici Račanu i karakteru nove vlasti, koja nam je - svojevremeno, kad je trebala naše povjerenje i glasove - probijala bubnjiće galamom o promjenama. Račan je tim činom potvrdio da je kameleonstvo i prilježništvo još uvijek dobrodošlo i profitabilno, a etika te moral i za ovu vlast stvar je prošlog svršenog vremena koju je najkorisnije objesiti mačku o rep.

Umjesto Račana Stanković je ugostio - Dobroslava Paragu, ali je, samo večer prije, prvi put otkad je SDP-a, poslao na Sabor HSP-a stranačku izaslanicu koja je govorila ono što su đapićevci htjeli čuti i zaradila pljesak. Trgovina je još uvijek u nas najunosniji posao. I badava je, čini mi se, gost (Nedjeljom u 2" mahao Ivaniševićevim papirom o obnovi postupka za dokazivanje je li Đapić na nezakonit način 1992., uz blagoslov HDZ-a, oteo Paragi HSP. Trojanski konji, kao i vuci - koji su postali zaštitni znak HSP-a - mijenjaju samo dlaku, ali ne i ćud.

Dnevniku pak zbog još jednog podsjećanja - pred današnju presudu - tko je izručio Haagu Kordića, Čerkeza i još nekoliko BiH Hrvata, veliki plus. Nedostajao je jedino komentar M. Tuđmana i Pašalića. Bio je to, valjda, njihov doprinos borbi za Hrvatsku. Što su mogli i smjeli nekad oni, ne smiju danas Račan i Mesić.