- U skladu s pravilom 9. Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda, kad tužitelj u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi pred kaznenim sudom neke države ocijeni da se djelo smatra običnim zločinom ili da nema nepristranosti i nezavisnosti i da je svrha postupka zaštititi okrivljenika od međunarodne sudbenosti, ili je postupak nemarno proveden, može predložiti raspravnom vijeću, koje odredi predsjednik, da uputi službeni zahtjev za ustupanje predmeta Haaškom sudu, može dakle u svakom trenutku preuzeti postupak.

* Bez obzira na dogovor Vlade i tužiteljstva?

- Bez obzira na dogovor. Nisam vidio tekst pisma glavne haaške tužiteljice, ali iz medija sam vidio da se Carla del Ponte pozvala na članak 9. Pravilnika. Tužiteljstvo ne može sklapati dogovore kojim bi kršilo pravila o postupku i dokazima, niti to hoće, niti to može, to je kao da krši zakon. Tužiteljstvo se, dakle, ne može odreći prava koje mu pripada prema pravilima. Hrvatsko pravosuđe mora ovaj postupak voditi na fer, pošten način.

- Pogrešno je prejudicirati bilo koji postupak. Ako bude zakonit, fer, pošten postupak i u skladu s njim donesena odluka suda, ma kakva ona bila - osuđujuća ili oslobađajuća - svatko će je morati priznati.

- To apsolutno nije točno. Haaške konvencije govore samo o zaraćenim stranama, dakle ne spominju se vojne, paravojne, policijske ni bilo kakve druge snage, nego samo zaraćene strane. Ako analiziramo situaciju u Hrvatskoj i hladno pravničkim jezikom svedemo sve na bit, možemo zaključiti da su zaraćene strane u Hrvatskoj bile s jedne strane pobunjeni Srbi, koji su se pobunili protiv Vlade Republike Hrvatske, a s druge strane snage koje su stale u obranu Hrvatske. Jesu li to bile policijske snage, samoorganizirani građani ili snage Hrvatske vojske, nebitno je. To su bile snage koje su sudjelovale u obrani Hrvatske protiv pobunjenih Srba. Kad bi tako to išlo, nijedan pobunjeni Srbin ne bi odgovarao, jer su oni bili u nelegalnim formacijama, bili su pobunjenici, nisu imali državu iza sebe i tako dalje.

- U osnovi to je, nažalost, točno. Nakon 2. svjetskog rata pobjednici su sudili pobijeđenima, iako nitko ne može tvrditi da saveznici u okviru pravednog rata protiv fašizma baš nigdje nisu počinili zločin. Takvu tvrdnju bilo bi lako demantirati i zaista je točno da su i u Nürnbergu i u Tokiju sudili pobjednici pobijeđenima. Ali, to je bilo prije 50 godina. Razvoj međunarodnoga kaznenog prava, razvoj pravnih država u Europi i Americi otišao je dalje i pokušava se doći na višu razinu, ostvariti pravdu bez obzira na to tko je pobjednik. Smatra se da pravda koju pobjednik dijeli pobijeđenom u biti i nije pravda. Tu ima niz primjera, mi ćemo tu govoriti o Bleiburgu i tako dalje. Razvoj čovječanstva otišao je dalje. Međunarodna zajednica pokušava sada uspostaviti Stalni međunarodni kazneni sud, koji će biti nadležan za svakoga, velike države i male. A ovo što traže udruge zapravo je povratak 50 godina unatrag.

* Rekli ste u Beogradu da Miloševiću treba suditi u Haagu, a nižima u Srbiji. Mislite li da je to moguće?

- Mislim da Hrvatska ili Srbija neće biti više pravna država ako pošalje 5 ili 50 ljudi u Haag, time se samo dokazuje da slušate međunarodnu zajednicu, već im treba suditi domaće pravosuđe. Pravosuđa svih država na području bivše Jugoslavije moraju procesuirati sve koji su počinili zločin. Svjestan sam da se Miloševiću u Srbiji ne bi moglo organizirati pošteno suđenje, bilo bi previše politizirano, možda bi i ugrozilo demokratske promjene, u krajnjem slučaju moguć bi bio i građanski rat. Tamošnje stanje pravne države nije takvo da bi se moglo jamčiti fer suđenje. Miloševiću i krugu najodgovornijih ljudi oko njega moralo bi se zato suditi u Haagu.

- Nažalost, nakon ovoga što se dogodilo u Splitu u slučaju Norac, sumnjam da bi se na nepristran način moglo suditi visokim časnicima Hrvatske vojske za ono što se dogodilo u okviru ili poslije akcije Oluja. Moja je procjena, ako dođe do optuženja, bit će optuženi visoki dužnosnici. Nažalost, razvoj društva, države, nije takav da bi se mogao jamčiti fer postupak u neutralnoj atmosferi. Kad bi došlo do suđenja najvišim strukturama, bilo bi previše grupa za pritisak.

- Mi smo 18. siječnja predali oko tisuću stranica dokumenata Haaškom sudu i do 18. ožujka očekujemo odgovor tužiteljstva koje se mora očitovati na naše dokumente. Naime, mi moramo dokazati da nam ti dokumenti prije nisu bili dostupni i da su pravno relevantni, a drugostupanjsko vijeće odlučit će mogu li ti dokumenti biti dio žalbe i odredit će rok za predaju žalbe.

- U slučaju Norac imamo sve politizirano. 150.000 ljudi na skupu napravilo je kolektivno kazneno djelo. Riječ je o nedopuštenu pritisku na sud u kaznenom postupku koji je u tijeku. Ovo što čine udruge, potpisi za različite proglase - to su sve masovna i kolektivna kaznena djela, oni čine nelegitiman pritisak na sud. Smatram da je izvršen nedopustiv pritisak na sud, a da je ova država dužna stvoriti klimu u kojoj će sud moći nepristrano suditi u skladu s Ustavom i zakonom. Znam da je to teško u ovoj situaciji, ali to moraju postići jer ovo što se događa, kad se 150.000 ljudi protivi kaznenom progonu generala Norca, ako se tome protive političke stranke, udruge branitelja koje predstavljaju dio stanovništva, teško je biti sudac i tužitelj.