Vjesnik: 28. 02. 2001.

Siromašni u Hrvatskoj sve više traže pomoć u hrani, a takvih donacija je sve manje

ZAGREB, 27. veljače - Koliko je u Hrvatskoj rasprostranjeno istinsko siromaštvo, odnosno da sve veći dio hrvatske populacije živi ispod svakog minimuma, pokazuje i činjenica da je u humanitarnim organizacijama koje djeluju u našoj zemlji najveća potražnja za - hranom. Dodatni je problem to što donatori iz inozemstva tim udrugama šalju pomoć u neprehrambenim proizvodima i građevinskom materijalu, jer ocjenjuju da Hrvatskoj, kao srednjoeuropskoj zemlji, odavno više ne trebaju donacije hrane pa su se preorijentirali na pomoć za obnovu i izgradnju razrušenih domova. I ta je pomoć, dakako, dobrodošla, ali je ona u prehrani, na žalost, trenutačno potrebnija.

Zamjenica predstojnika Hrvatskog crvenog križa dr. Vera Pleša-Golubović ističe da je najveća potražnja za paketima hrane te da upravo njih najviše nedostaje. »Mi skrbimo za čak 65.000 osoba u Hrvatskoj kojima je potrebna pomoć u hrani. No da bismo pomogli svima trebalo bi nam najmanje 25.000 paketa hrane, a mi raspolažemo samo sa 7.000, s čime ne možemo pomoći ni trećini siromašnih obitelji«.

Dr. Vera Pleša-Golubović naglašava kako stranih donatora ima, ali da oni sada nude drukčiju pomoć. »Naš najveći donator je UNHCR, a on nam šalje pomoć u neprehrambenim proizvodima«, kaže Pleša-Golubović i pojašnjava da donacije u hrani drastično opadaju »zato jer stranci smatraju kako smo mi u tzv. drugoj fazi, odnosno u fazi obnove i izgradnje«. Na žalost, kaže Pleša-Golubović.

Predsjednik bošnjačkog dobrotvornog društva »Merhamet« Ahmed Ikanović također ističe kako strani donatori smatraju Hrvatsku, kao europsku zemlju, »zemljom blagostanja« te humanitarnu pomoć, posebice u prehrambenom obliku, šalju u krizna područja kao što su Čečenija, Palestina i Afganistan. Ikanović navodi da su čak tri velike obećane donacije - iz SAD-a i Južnoafričke Republike - umjesto u Hrvatsku, otišle na Kosovo, u Albaniju i Tursku.

»Srednji sloj nestao je iz naše populacije. Mi skrbimo za 1.200 obitelji, a najosnovniju pomoć treba njih barem dvostruko više. Stoga smo htjeli otvoriti javnu kuhinju u kojoj bismo dijelili 200 obroka dnevno, međutim o tome još uvijek bez rezultata pregovaramo s Poglavarstvom Grada Zagreba«, rekao je Ikanović, naglasivši kako je bošnjačko dobrotvorno društvo u posljednjih godinu dana za svoju humanitarnu djelatnost dobilo samo 35.000 kuna i to od individualnih donatora.

Situacija nije ništa bolja ni u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Tamo također ističu da ljudi najviše traže pomoć u hrani te da upravo paketi hrane najviše nedostaju. Ono malo paketa što stiže, prema riječima djelatnice Caritasa, »puno je siromašnije nego prije, jer paket sadrži malo brašna, nešto šećera, ulja više ni nema....«.

Daniela Dujmović