Da je Dario Kordić zaista odgovoran za zločin u Ahmićima, kazna od 25 godina zatvora bila bi premalena. Ovom je rečenicom Kordićev branitelj Mitko Naumovski bolje od većine ispraznih lamentacija domaćih političara opisao presudu koju je Haaški sud u ponedjeljak izrekao bivšem potpredsjedniku HR Herceg-Bosne, do sada najviše ranginaranom političaru uključenom u vehementna ratna previranja na ovim prostorima.

To pokazuje da su Carla del Ponte i njezini suradnici tek zagrebli po površini zločina u bosanskom ratnom loncu, još uvijek ne uspijevajući prodrijeti u sve tajne mračnih zakulisnih igara HDZ-ove stranačke ekspoziture u BiH. Bez materijalnih dokaza ostala je tako i tvrdnja optužbe da se upravo u Kordićevoj kući u Busovači večer uoči masakra u Ahmićima održao "smrtonosni sastanak" na kojem je dogovoreno "čišćenje" ovog bošnjačkog sela kraj Viteza, pa je sudsko vijeće Kordića odredilo kao suodgovornog izvršitelja, ali ne i rodonačelnika monstruozne ideje o etnički čistoj srednjoj Bosni.

Teško je i povjerovati da bi HDZ-ov gubernator za Lašvansku dolinu, pored Franje Tuđmana, kao vrhovnog patrona s Pantovčaka, i njegova hercegovačkog barda Gojka Šuška, doista mogao ponijeti naslov arhitekta bosanskohercegovačkog genocida. Ipak, kao njihov vjerni stranački potrčko, on je za Ahmiće, po svemu sudeći, odgovorniji od Tihomira Blaškića. Činjenica da Sud u trenutku izricanja drakonske presude vojnom zapovjedniku operativne zone HVO-a srednja Bosna nije imao uvida u neke od ključnih dokumenata, Blaškiću je priskrbila dodatnih tridesetak godina zatvora.

Da apsurd bude veći, upravo arhiv HVO-a, koji je u podrumima SIS-a godinama brižno skrivan od haaških istražitelja, omogućio je da se famozna "paralelna zapovjedna linija", za koju su očito svi znali, ali se nitko o njoj nije usudio pričati, barem djelomično razotkrije. Sudsku konstataciju da je u njoj Kordić bio samo periferni igrač stoga će već u skorom žalbenom postupku u "slučaju Blaškić" trebati ponovno dokazivati. Ako je suditi po najavama iz njegova odvjetničkog tabora, koje posljednjih dana kruže u javnosti, za svjedoke bi mogli biti pozvani i neki od sudionika "smrtonosnog sastanka" u Kordićevoj kući. Ahmići bi nakon toga konačno mogli biti skinuti s Blaškićevih leđa.

Presuda dvojcu Kordić - Čerkez važna je i zbog konteksta u koji je Haaški sud stavio zločine hrvatskih jedinica u srednjoj Bosni. Evidentna, ali još uvijek u potpunosti nerasvijetljena paralelna zapovjedna linija, koja je preko Širokog Brijega vodila do Zagreba, hrvatsko-muslimanskom ratu u BiH priskrbila je karakter međunarodnog sukoba. Dovoljno da se aktualnoj vlasti koja se, svjesna njezinih političkih implikacija, kao vrag od tamjana kloni formulacije o agresiji Hrvatske na BiH, digne kosa na glavi. Odbijanje ovakve kvalifikacije u vrijeme kada novinske stranice pune svjedočenja nasilno mobiliziranih hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u borbama u BiH solomunski je pokušaj otklona od tragične Tuđmanove bosanskohercegovačke avanture. Time se ipak ne može izbrisati gorak okus spoznaje da je ona tamošnje Hrvate pretvorila u najveće gubitnike rata umjetno stvorenog na krilima arhaične ideje podjele Bosne. Najsurovija ostavština te politike jest činjenica da oni još dugo vremena toga neće biti potpuno svjesni.