Došao je sam u Via Giuliu u centru Rima, nacionalno sjedište uprave za borbu protiv mafije. Nitko ga nije prisilio da se pojavi kao super svjedok i da svoj islaz. Maslovarić, koji sam sebe naziva »veleposlanik na bolovanju« je jedan od osumnjičenih da je primio 5 milijardi lira (5 milijuna maraka) za »pružene consulting usluge« prilikom sklapanja »posla stoljeća«. Jugoslavenski veleposlanik stigao je točno u 16 sati na sastanak dug tri i pol sata s tužiocem Brunom Tintijem i njegovim suradnicima Robertom Furlanom i Paolom Storarijem.

Na svom slabom talijanskom je pričao dugo i naširoko o svim pojedinostima kupovine srpskog Telekoma. Izjavio je da ta ideja datira od 1994.godine, kad on još nije bio postavljen za veleposlanika pri Svetoj stolici. Sudske istražitelje su iznendila imena dvojice direktora koje je spomenuo kao pregovarače s talijanske strane. To su bili Del Vechio i Steco , a ne tadašnji direktor Telecoma Tomaso Tommasi di Vignano. Dojčilo Maslovarić, intimus ozloglašene obitelji Milošević ponovio je Miloševićevu izjavu koju su ranije citirali novinari lista La Repubblica: »Ovi talijanski mafijaši su nas prisilili da im platimo 32 milijuna maraka. Zašto upravo mi ,a ne njihov Telecom?«

Tadašnji ministar za privatizaciju Milan Beko ga je pokušao uvjeriti da je to »samo« tri posto od vrijednosti posla i da su takve provizije »normalna stvar u zapadnom svijet«".

Nakon toga je Milošević osobno naredio da se da mito. Najviše je zanimalo sudske istražitelje gdje je završilo 32 milijuna maraka i koji su direktori talijanskog Telecoma umiješani u cijelu aferu. Naravno, i koja je uloga ministra vanjskih polsova Dinija bila u svemu tome? Odgovori koje je dao Maslovarić na sve to ostaju još uvijek strogo čuvana tajna, ali se navodno ipak špekulira kako je ambasador govorio o ulozi Dinija i ostalih visokih talijanskih političara u cijeloj aferi.

Sanja Mihaljinac