Kuzma Pecotić, umirovljeni kapetan kojega je Davor Domazet u JNA optužio za hrvatski nacionalizam

- Ta je skupina višeslojna. Temeljnu grupu čine Bobetko, Domazet, Basarac i još neki, a pridruženu Norac, Marinović, Gotovina, Filipović i drugi. Koliko god ti prvi željeli dokazati demokratičnost, oni su pokazali da su teški nostalgičari za oblikom vlasti koji je otišao s komunizmom. Ovu vlast izabrala je većina građana RH, a oni svojim tvrdnjama o neposluhu u vojsci i policiji otvoreno prizivaju državni udar.

- On pripada krugu ljudi koji su 3. siječnja izgubili vlast i sva njihova nastojanja usmjerena su samo na jedan cilj - povratak na vlast. Pokretač svih njihovih akcija je Bobetko koji je sebi prisvojio ogromne zasluge, a u HV je prešao tek 8. siječnja 1992., nakon što je pred svjedocima to odbijao govoreći da ne zna što će mu biti s mirovinom ako sve propadne. Pokojni Zvonimir Červenko pričao mi je da je Bobetko, kad mu je Tuđman priopćio odluku o umirovljenju, za sebe tražio goleme povlastice. Toliko velike da ga je Predsjednik skoro izbacio iz svoga ureda.

- Koliko su oni vezani uz HDZ, ne znam, ali ta ih stranka sasvim dobro koristi da bi pokušala nešto zaraditi za sebe.

- U pitanju je velik novac, počevši od novca isplaćenoga HVO-u pa do poslovnih prostora Ministarstva obrane. Bio sam u komisiji koja je ispitivala način gospodarenja tim prostorima u Istri, u njima su se, naime, neovlašteno ponegdje uzgajale i koze. U ratu je na papiru svaki vojnik na dan državu stajao 5000 maraka, odnosno neka je pravi iznos bio 4500. Pokušajte izračunati kolika je razlika. A gdje je nabava hrane, trgovina svojim i tuđim oružjem, stanovi i druge nekretnine. Jednom sam predao brigadu sa svim oružjem, a nakon šest sati nitko nije mogao ustanoviti gdle je to oružje. Krešimir Ćosić je kao tajnik Komisije za sukcesiju, u kojoj sam radio inventuru vojne imovine, spremno prihvatio inozemnu procjenu da 600 tenkova T54 vrijede nula kuna. Oni možda u usporedbi s novijim modelima i ne vrijede mnogo, ali svakako nisu bez vrijednosti. Tada su mi neki koji su poznavali Ćosića, rekli da on sve to radi samo za osobni probitak. On je pak vrlo brzo osvanuo na mjestu zamjenika ministra obrane.

- Ne, ugrožen je "dignitet" pojedinaca. Ovi su manipulatori uspjeli uvjeriti dio sudionika Domovinskog rata da su ugroženi. HDZ je zbog mira u kući braniteljima dao neka prava, ponekad i pretjerana, i sada je ugrožena pazicija nekih od tih ljudi. Ako se oni doista zalažu za čuvanje digniteta branitelja, zašto na sptitskom skupu nisu pozvali sve one ljude koji su iskreno došli prosvjedovati da daju po jednu kunu za onog invalida kojemu Milan Bandić ne može naći stan jer nije na listi prioriteta? Ja bih prvi dao sve što sam imao u džepu jer je to dignitet koji treba čuvati, da moja unuka živi ljudskim životom u državi za koju se njezin djed borio.

"Njegovo ponašanje nije ponašanje ljudi čistog karaktera". To je u svojoj knjizi "Sve moje bitke" zapisao general Janko Bobetko, a čovjek na kojeg se ta ocjena odnosi današnji je Bobetkov suborac u zaštiti digniteta Domovinskog rata te hrvatskog identiteta i prosperiteta admiral Davor Domazet Lošo.

Bobetko, na Domazetova žalost, nije jedini svjedok koji može zboriti o karakteru bivšeg načelnika Glavnog stožera. Na svojoj koži svu širinu toga karaktera svojedobno je osjetio kapetan bojnog broda u mirovini Kuzma Pecotić. Predstavljajući se prošle godine na stranicama Feral Tribunea, taj je umirovljeni časnik HV-a obznanio da je u travnju 1991. pred Vojnim disciplinskim sudom JNA Domazet bio svjedok optužbe u procesu koji se protiv Pecotića vodio zbog iskazivanja hrvatskog nacionalizma.

Priča je počela godinu dana prije, kada su i Pecotić i Domazet, s još 26 visokih oficira, među kojima je bio i Karl Gorinšek, krenuli u elitnu Ratnu školu JNA u Beogradu. Pecotić se s problemima suočio kada je na jednom predavanju ustvrdio da će odbiti zapovijed o izlasku vojske na ulicu u slučaju stvaranja konfederacije ili raspada zemlje. No, nakon razgovora s tadašnjim saveznim ministrom Veljkom Kadijevićem stvar je relativno izgladena. Međutim, trvenja u vojnim klupama su se nastavila. Pecotić je odbijao za diplomski rad uzeti temu "Ratna mornarica do 2010.", s obrazloženjem da ne zna kako će Jugoslavija tada izgledati, te je stalno upozoravao na antihrvatsko raspoloženje vojnog vrha. Negdje u to vrijeme Domazet pak postaje članom Saveza komunista - Pokreta za Jugoslaviju, u kojem su bili najtvrdi pripadnici vojne vrhuške.

Vrhunac je došao na jednoj večeri za polaznike škole. Pecotić se sukobio s pukovnikom Aleksandrom Dimitrijevićem oko procjena o uzrocima i raspletu krize u Jugoslaviji. Nakon toga stigao je kraći odmor, a na povratku u Beograd Domazet je Pecotića pitao ostaje li pri svojim riječima te ga upozorio da se protiv njega priprema tužba. Otkud je Domazet znao taj podatak, Pecotić nikad nije doznao, ali se predviđanje pokazalo točnim. Nakon Dimitrijevićeva pismenog iskaza Pecotić je suspendiran, a kad je proveden disciplinski postupak, isključen je iz škole. Na "suđenju" navedeni su svjedoci Domazet i Gorinšek. Oni su sudu dostavili pismene iskaze koji, međutim, nisu pročitani, premda su tužitelji to tražili. Pecotić iz toga izvlači zaključak o sadržaju Domazetova iskaza, a kao posredni dokaz navodi jedan kasniji znakoviti događaj:

Tijekom rata, nakon prelaska u HV Domazet i Pecotić su usko surađivali, a beogradsku epizodu nikada nisu spominjali. Naš sugovornik tvrdi da je čekao da se Domazet prvi izjasni o njoj onako kako mu je Gorinšek svojedobno rekao, što je napisao u svome iskazu koji mu na suđenju nije mogao nauditi. No, do takvog suočenja nikad nije došlo. U međuvremenu je Pecotić dogurao do položaja zamjenika Vida Stipetića, pomoćnika načelnika Glavnog stožera za HRM, a u siječnju 1996. umirovljen je u 49. godini. Kao osnovni razlog takvog tretmana on vidi svoje nepristajanje na svrstavanje uz tadašnju vladajuću politiku.