Prateći hadezeovski politički happening u Mostaru, kojim se i tamo gdje nema potrebe – u čistim hrvatskim kantonima, i tamo gdje nema mogućnosti – u mješovitim kantonima, uvodi paralelna vlast, posegnuo sam za knjigom Geopolitika kaosa (Pariz, 1997.) Ignacija Ramoneta, direktora "La Mondea Diplomatiqua", radi teorijskog oslonca razumijevanju booma ovog najnovijeg hardlinerskog hazarderstva.

Ako su OHR (Ured visokog predstavnika) i međunarodna zajednica stvarni neprijatelji ovih triju naroda u BiH, zašto ne dolazi do zajedničke, već samo do parcijalne borbe hrvatske oligarhije bivše Herceg-Bosne? Zato jer je i svim Hrvatima teško prihvatiti hadezeovsko pleme kao svoju nametnutu domovinu!

Na ovakvu izvaninstitucionalnu demokraciju krenulo se jer je HDZ izgubio političku bitku s međunarodnom zajednicom u BiH, ignorirajući politička pravila igre po daytonskom scenariju. HDZ se nadao da će dobiti većinu u Domu naroda, ali kako je odnos snaga ispao 16:14 u korist nehadezeovske hrvatske opcije, HDZ je odlučio bojkotirati izabranu "marionetsku" esdepeovsku garnituru Doma naroda. Znajući da stranačko opstruiranje federalne vlasti može voditi institucionalnim teškoćama političkog upravljanja, hercegovački su hadezeovci prišli osnivanju Hrvatskog demokratskog sabora - kao zamjenske strukture za moguće ukidanje HDZ-a.

Da se radi o pukoj transmisiji hadezeovske vlasti, govori podatak da je za predsjednika Privremene hrvatske samouprave u Bosni i Hercegovini izabran dopredsjednik HDZ-a BiH Marko Tokić, za potpredsjednika hadezeovac Zdravko Batinić, a predsjednikom Zakonodavnog vijeća izabran je također hadezeovac Ivo Andrić Lužanski. Svojom tužnom pojavom potpredsjednika Hrvatskog sabora Zdravko Tomac je tom skupu dao neverbalni legitimitet, čime se Hrvatska ponovno na mala vrata uvlači u nove sukobe s međunarodnom zajednicom.

Spiritus movens ovog političkog ultimatuma daytonskim ocima, Ante Jelavić, uz taktičku logistiku Slobodana Praljka i Ivića Pašalića, dao je međunarodnoj zajednici rok od 15 dana za preispitivanje platforme Hrvatske samouprave kojom se BiH zakasnjelo, ali definitivno nastoji podijeliti po etničkim šavovima. Po ambiciji da proširi hadezeovski teritorijalizam, kao federalizaciju novih republika, na miješane kantone, Jelavić nalikuje Fikretu Abdiću koji je svojedobno htio proširiti svoju autonomnu pokrajinu sve do Jajca kao njezina glavnoga grada i čitav taj teritorij potom priključiti Hrvatskoj.

Gdje je danas Abdić, a gdje će sutra biti Jelavić? Kao eksponentu franjevačko-haveovskog kapitala Hercegovačke banke, na koju je usmjerio platni promet svoje stranačke paralel-države, koja živi od javnih poduzeća, njegov je cilj braniti hadezeovski interes permanentnog revolucionarnog vladanja kao apsolutan interes "hrvatskog naroda", ne samo u BiH. Kako će, recimo, moći osigurati funkcioniranje paralelnih javnih računa i poduzeća na ostalom teritoriju Federacije BiH, budući da će se to tretirati kao kazneno djelo? I na što je Jelavić spreman nakon petnaestodnevnog roka - na fizički otpor legalnim vlastima Federacije BiH? Ultraradikali se protive tom roku želeći da ova "samoupravna republika" odmah započne svoju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.

U kojoj će mjeri te "nove" strukture iliti mutacije hadezeovske vlasti slijediti, HVO koji još nije donio odluku o razdruživanju iz vojske Federacije BiH? Franjevački provincijal Tomislav Pervan prihvaća taj circulus vitiosus političkog tribalizma u okviru Boga (Bosne), odbacujući diktate "moralnih hegemona sa Zapada"!? Dakle, međunarodna zajednica i Zapad se derogiraju kao političke i duhovne vrijednosti, a afirmira se jedan oblik državnosti koji se ne želi podrediti ni Sarajevu ni Bruxellesu. U tome se želi steći legitimitet akcijama tipa potpisivanja peticija recimo za oživljavanje Tuđmana. Čak ako i 4,5 milijuna ljudi potpiše da "lav Franjo ustane i rikne", zdrav razum sugerira da i iznad najiracionalnije volje većine postoji objektivna stvarnost. Slični će izazov imati i jednostrana odluka o "Herceg-upravi".

"Čvrsta jezgra" transdržavnog HDZ-a, koja se znalački okoristila nedaćama rata u Hrvatskoj i BiH, nastojala se ideološkom potporom "dvodomovinskih" demonstracija protiv vlasti u Hrvatskoj, rehegemonizirati oko ključnog pitanja opstanka militantnih pressure groups u BiH i njihove samozaštite prošlog i tekućeg kriminala i korupcije, te na prepad iskamčiti potporu dijela šestorice, pa čak i Hrvatskog sabora. Ako je Jelavić znao da u tome na dužu stazu ne može uspjeti, zašto je krenuo u rat s međunarodnom zajednicom koja je već zaprijetila ozbiljnim sankcijama? Je li mig za tu provokaciju dobio od "paralelnih vlasti" međunarodne zajednice ili se hadezeovski jastrebovi bez radikalnijih sukoba ne žele lišiti privilegija nekontrolirane vlasti? Stariji je Bush podržavao Antu Markovića, pa se ne čini uvjerljivim da će mlađi Bush podržavati Antu Jelavića.