Vjesnik: 07. 03. 2001.
Kako će završiti duel Linić - Rusković i koliko će koštati?
ZAGREB, 6. ožujka - U izvanpansionskom dijelu naše turističke ponude zabave je, na žalost, poslovično malo, ali nam turizam nije bez zabave, istina, sasvim drukčije od željene, očekivane i potrebne. No čini se da je u igri pravilo »bolje išta nego ništa«, pa se tako turistička javnost sada »zabavlja« zbivanjima oko privatizacije (rasprodaje) turističkih objekata i ratovanjem potpredsjednika Vlade Slavka Linića s ministricom turizma Pavom Župan Rusković.
Došlo je dotle da navodno Linić od šefa Vlade traži (ili predlaže) ministričinu smjenu jer u procesu privatizacije vuče krive poteze, odnosno one koji Liniću nisu po volji. Ministrica, očekivano, odbija optužbe i brani svoje i stavove struke; potpredsjednik Vlade nedvosmisleno napada, odnosno proziva dio struke (hotelijere!) i svima neuspješnima među njima prijeti smjenjivanjem i zahtjevom za polaganjem računa o lošem radu. I tako dalje...
Uglavnom, klupko oko privatizcije i rasprodaje i dalje se mrsi, »slučaj Excelsior«, koji je kašu i zakuhao, i dalje se vrti po medijima, ali nije jedini jer se nižu drugi - trogirska Medena, vrsarska Anita, Hoteli Zadar, Sunčni Hvar... a da se više i ne spominje primoštenska trakavica, koja je upravo probuđena iz kraćega sna presicom sindikalne organizacije tvrtke prije dva dana.
Tko je u pravu, a tko nije, tko manje ili više muti ionako zamućenu vodu, a sve to valjda u ime boljitka turizma i osposobljavanja te branše za nove iskorake nakon (spasonosne) injekcije u lanjskoj sezoni?
Država (Linić, HFP...) čini se da je za brzopotezni proces, a branša (ministrica Župan Rusković, hotelijeri...) protiv. Prva »zaraćena« strana, nakon dugih godina jalovoga turističkog poslovanja i neprekidnog pokrivanja hotelskih i drugih gubitaka, s pravom traži rješenja u promjeni vlasnika. I to »pod odmah« jer je prekipjelo; druga pak hoće da se čuje i uvažava i njezina riječ, konkretno, također s pravom, traži da se postupak obustavi do kraja ove sezone nakon koje će se bolje vidjeti koliko vrijedi ponuđena roba. Ako doista vrijedi, u pregovorima će s kupcima izgledi prodavača biti bolji i, recimo, ravnopravniji.
Na taj prijedlog-zahtjev struke država odgovara stajalištem da hotelijeri brane svoje unosne fotelje jer gubitke ionako, u krajnjoj liniji, snose porezni obveznici; struka-hotelijeri brane se da bi poslovali bolje da su im uvjeti bolji (naravno, treba ih osigurati država). Itd. Da se ne zaboravi: u ovoj mučnoj predstavi ne nedostaje (naprotiv!) spominjanja - privatnih interesa, i to ne samo u čuvanju fotelja!
Eto tako, na žalost, prolazi dragocjeno vrijeme koje se trebalo i moralo koristiti za pripremanje sezone (počinje za Uskrs, 15. travnja!), za koju su s dosadašnjeg niza europskih poslovno-turističkih sajmova pristigle vijesti i potvrde o rezervacijama sastavljene od isključivo velikih brojeva! Dakle, što je bolje: da se u ovome kratkom roku koliko-toliko ozbiljnije pripremi sezona ili da se do njezina početka proda što više hotela?
Pero Gabrić