Dnevni osvrt O prijedlogu da Pašalić uđe u Odbor za nacionalnu sigurnost piše Edita Vlahović

Postoji u Saboru jedan odbor čiji se članovi u pravilu sastaju iza zatvorenih vrata. Samo najodabraniji mogu čuti sve najveće državne tajne. Oni mogu saznati ono u što je upućen samo najviši državni vrh. U to odabrano društvo sada se pokušava ubaciti Ivić Pašalić. Dio obavezne parlamentarne procedure već je uspješno obavio. HDZ ga je službeno predložio za člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a Odbor za imenovanje, koji vodi haeselesovac Vilim Herman, podržao je HDZ-ov prijedlog. Navodno se nekim čelnicima šestorke digla kosa na glavi od same pomisli da bi Pašalića morali upoznavati sa svim državnim tajnama i od njega tražiti suglasnost za poteze od nacionalne sigurnosti. Navodno u njega nemaju povjerenja.

Sjećamo se male nelagode koja je obuzela zastupnike šestorke kada su gotovo jednoglasno izabrali Pašalića za potpredsjednika Sabora. Samo su rijetki odbili dignuti svoju ruku. Javnost se zgrozila, a Pašalić je smijenjen kasnije, kada se prašina malo slegla. Ali, Pašalić ne bi bio Pašalić kada se ne bi pokušao vratiti u središte političke pozornice, unatoč tomu što se nije riješio hipoteke petog ortaka, što ga se i dalje sumnjiči da vuče konce u podzemlju obavještajne službe, da stoji iza nedavnih žestokih splitskih prosvjeda, da kuje plan za smjenu vlasti, da je duboko upleten u događaje u BiH... I kako su vladajući zastupnici reagirali na Pašalićevu ambiciju da (ponovno) dođe na izvor nacionalnih tajni? Već viđeno. Prijedlog Odbora za imenovanja u najvećoj tišini osvanuo im je na klupama. Tvrdi se da su stvar opet preuzeli čelnici stranaka i da se čeka ishod njihovih pregovora.

Ciničan um sada bi mogao pomisliti da će Pašalić biti izabran i da će se vladajući opet dati povući za nos. Mogao bi pomisliti da će doći do neke tajne trgovine, recimo da će se Pašaliću omogućiti uvid u pitanja nacionalne sigurnosti ako obeća da će smiriti strasti među dragovoljcima, ili čak u BiH. Mogao bi pomisliti da će se javnosti taj deal prikazati kao pitanje parlamentrane procedure i ispunjavanje obveze prema HDZ-u. Mogao bi pomisliti da je baš zgodno da se kontrola nad tajnim službama povjeri čovjeku za kojeg se tvrdi da je te službe instrumentalizirao do krajnjih granica. Ali, to je samo ciničan um.