Iako se već dulje Mirko Galić busa kako na Prisavlju više nema nikakve cenzure, praksa ga demantira. S Paragom se i dalje ne smije, čini se, ljutiti Antu Đapića, koji je, predmijevam, magistrirao - skrivećki - vezanu trgovinu. Sinoć pak nas je naš dragi HTV htio, u izvješću o hercegovačkim igrama bez granica, prikratiti sekiranja zbog Petritscheva potretiranja prvog BiH HDZ-ovca Ante Jelavića.

Tko je u zabludi? HTV.

Treba gledati izravne prijenose sjednica Zastupničkog doma. To jesu, bez ikakve konkurencije, najbolji dokumentarci - čak i bez Mirkovićeva i Grlićeva posredovanja - o političarskoj, u nas još uvijek diletantskoj, no obilno privilegiranoj profesiji. Jučer je bilo zanimljivo gledati kako se Zlatko Canjuga, tumačeći zašto treba ukinuti Županijski dom i ograničiti biračka prava tzv. dijaspori, neronovski zapalio a cezarovski zborio. Bome, slušali su ga. Čak se u njega zagledao i predsjednik Sabor Tomčić, jedini političar koji šestorki ne da da sliči rakovoj djeci. Izvjesni pak nas je Meštrović uspavljivao, sve osim Jadranke Kosor, koja je s njim čak i polemizirala. Da ne zaspi, Šešelj je svako malo cuclao naočale, zijevao i češao nos, a Šeks, po običaju, teatralizirao. Jedino je Dino Debeljuh dijelio ženama narcise. Toga se, naravno, Ćesić Rojs nikad ne bi sjetio.