Jutarnji list: 09. 03. 2001.
Dnevni osvrt
O nezakonitu radu tajnih službi i neotkrivanju dosjea piše Ivanka TomaNeispunjeno obećanje
Za HDZ-ove vlasti kako nas je ovih dana podsjetio ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, tajne su se službe naveliko zloupotrebljavale. Samo su za 1999. godinu otkrvena 34 slučaja nezakonita prisluškivanja. Lučin je rekao da u ta 34 slučaja spada i njegov stranački kolega Marin Jurjević, da se nezakonito prisluškivalo uglavnom u Zagrebu, Osijeku i Splitu te da oni koji su to radili više nisu u MUP-u. I tu je stavio točku. Tko je, osim Jurjevića, bio žrtva SZUP-ove nezakonite rabote, tko su odgovorni SZUP-ovci koji su to provodili, je li protiv njih pokrenut kazneni postupak, što ti Ijudi sada rade - o tome se u MUP-u ne može dobiti ni riječi. Posredno doznajemo da je nezakoniti rad u SZUP-u bio temelj za kadrovske smjene, da su na meti nelegalnog prisluškivanja tada bili oporbeni političari i novinari koji su kritizirali HDZ-ov režim. S obzirom na "mete", logično je da je najviše nezakonitog prisluškivanja bilo u Zagrebu jer su u njemu sjedišta političkih stranaka i novinskih redakcija te da su tom logikom slijedili centri SZUP-a u Splitu i Osijeku. Doznajemo, ali ne iz MUP-a, da se protiv odgovornih ipak pripremaju kazneni postupci. Kad se sve zbroji, ispada da javnost, iako je od promjene vlasti prošlo više od godinu dana, o nezakonitu radu tajnih službi zna isto toliko koliko je znala i prije 3. siječnja.
Otkako je postao ministar policije, Lučin kao da više ne shvaća koliko je važno otvoreno riješiti pitanje rada tajnih službi. Možda je on poduzeo sve što je u njegovoj moći i SZUP doista "očistio" od obavještajnog podzemlja, no kako porezni obveznici to mogu znati? informacija o 34 nezakonita prislušlavanja sama za sebe ne znači ništa ako nisu pokrenuta 34 kaznena postupka. To znači još manje kada znamo da Ivanu Peniću, koji je kao tadašnji ministar policije objektivno odgovoran za nelegalna prisluškivanja, nije pala ni dlaka s glave.
Umjesto da se Penić preznojava zbog nezakonitosti u radu SZUP-a za vrijeme svoga mandata, on kao član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ima privilegiju kontolirati Lučina. Osim toga, Lučin je obećao da će svima koje je SZUP nezakonito uhodio pokazati njihove dosjee, a obećanje nije ispunio, niti to namjerava. Možda Lučin to ne shvaća, ali ministar koji ne ispunjava obećanja i govori samo o kumulativnim brojkama, a nije spreman javno
reći tko iza njih stoji, ne može dugo biti vjerodostojan. No to nije problem samo Šime Lučina i SZUP-a, nego vlasti koja se u godinu dana nije uspjela obračunati s obavještajnim podzemljem, ali ni donijeti regulativu na osnovi koje bi reorganizirala obavještajnu zajednicu.