Koštunica je u autorskom tekstu naslovljenom »Žal za Miloševićem«, kojega objavljuje beogradski tjednik NIN, ocijenio da se međunarodna zajednica svrstava među mnoge »kojima suštinski nedostaje Slobodan Milošević i njegov autoritarni i duboko kriminalizirani poredak«, usprotivio se postavljanju zahtjeva i dodao da se ne zna što Beograd dobiva, ako se ne računaju verbalna obećanja. Sve je to Koštunica uvrijeđeno sasuo u lice svjetskoj javnosti u trenucima kad Slobodan Milošević ne silazi s naslovnih stranica medija na raznim stranama svijeta.

Nakon što je u srijedu zamjenik haaške tužiteljice (Carla del Ponte je na odmoru!) Graham Blewitt u ime Međunarodnoga suda za ratne zločine ponudio kompromis s Beogradom složivši se s mogućnošću da se Slobodanu Miloševiću sudi dijelom kod kuće, a potom u Haagu »jer neki svjedoci ne bi željeli doći u Beograd«, glasnogovornica suda je već u četvrtak došla u situaciju da njegovu izjavu relativizira. Florence Hartmann ponovila je zahtjev ICTY-a za suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku u Haagu navodeći da je Blewittova izjava »izvučena iz konteksta« te ponovila kako »nema promjene u stavu ICTY-ja« i da Miloševiću i ostalima optuženicima mora biti suđeno u Haagu.

Novi jugoslavenski veleposlanik u SAD-u Milan Protić je, prvoga dana na novoj dužnosti pred kongresnom komisijom za sigurnost i suradnju u Europi, izjavio da će jugoslavenske vlasti uhititi Miloševića krajem ožujka »u okviru priprema za suđenje u Beogradu« i da je potrebno još 10 dana da se prikupe dokazi dovoljni za uhićenje. To je ono što »Amerikanci žele čuti«, tvrdi svjetski tisak citirajući Protićeve izjave o tome kako je ekonomska situacija u SRJ bezizlazna ako se vlast ne domogne strane pomoći. Američki sugovornici naglašavaju, a o tome će i Kongres raspravljati sljedećeg tjedna, kako Jugoslavija zasad nije ispunila ni jedan od preduvjeta postavljenih u zakonu o nastavljanju ekonomske pomoći u 2001. godini. Pomoć je izravno vezana za suradnju s Tribunalom u Haagu, za obustavljanje pomoći »separatističkim snagama« u Republici Srpskoj i uspostavljanje vladavine zakona i poštivanja prava manjina, u ovom slučaju par tisuća Albanaca s Kosova čija je amnestija i puštanje iz zatvora upravo u tijeku. Washington post tvrdi kako bi se američka strana mogla zadovoljiti i suđenjem Miloševiću u Beogradu zbog financijskih zloporaba, budući da bi se time narušila njegova reputacija i umanjio politički otpor prema njegovom eventualnom izručenju Haagu i suđenju za ratne zločine.

U međuvremenu se u javnosti gomilaju mogući razlozi i skupljaju dokazi o svim mogućim vrstama Miloševićevih grijeha. Pozornost je izazvala Blewittova prilično paušalna izjava kako je trebalo puno više vremena da se Miloševića optuži za zločine u Hrvatskoj i BiH nego na Kosovu »zato što je puno teže dokazati njegovu pravnu odgovornost u vrijeme dok je bio samo predsjednik Srbije«. Tiskom se neprekidno provlače priče o potrazi za bankovnim računima obitelji Milošević i zlatnim polugama pohranjenim u glasovitim bankama, o stjecanju vlasništva nad drugom dedinjskom vilom, o ogromnim dolarskim svotama koje se troše na čuvanje Miloševićeve djece u Rusiji ili na Kubi, ali i o tome da se on i njegova supruga ne osjećaju najbolje. Ovo potonje demantirao je u četvrtak dužnosnik SPS-a Branislav Ivković rekavši da je »Milošević bodar i čio«, što zna zato jer se ovih dana bivši predsjednik prikazao građanima pred vratima vile s unukom Markom i bio dočekan »razdragano i sa suzama u očima«.

Miloševićeva supruga Mira Marković tvrdi u najnovijem broju tjednika Vreme da njezin suprug »nije imao ni jedan račun, osim tekućeg na koji je primao plaću«, a da mu od 1. listopada na taj račun ne stiže ni plaća jer je ne prima. Odbila je i sve neprekidne optužbe u medijima da je materijalno profitirao iz svoje dugogodišnje predsjedničke pozicije. Optužbe da su ona i njezin suprug organizirali atentate na političke protivnike i neistomišljenike (spominje se Drašković, Gligorov) nazvala je »običnim glupostima«, dodavsi da je Milošević »siguran da će narod to shvatiti«. Inače, ankete u Srbiji pokazuju da polako ali sigurno raste broj građana koji se slažu s izručivanjem Miloševića Haagu, a sada ih je već 56 posto.