Vladajuća šestorka sa svojom se inicijativom glede Bosne i Hercegovine provela otprilike onako kako je prolazio Tuđman sa svojim idejama. S nepovjerenjem i odbijanjem primili su je i u Sarajevu i u međunarodnoj zajednici. Znači, i oni na koje se odnosi i oni koji o Bosni i Hercegovini de facto odlučuju. Podržali su je jedino Jelevićevi drugari s ove i s one strane granice, uključujući i Ivića Pašalića.

Iz Sarajeva poručuju da se hrvatski političari - posebno adresirano na Budišu, koji je izašao s planom o preslagivanju Bosne i Hercegovine - ne bave tuđom nego neka se zabave uređivanjem vlastite kuće. Planove o federalizaciji Bosne i Hercegovine mogli bi, kažu, isprobati u svojoj državi. lako su u Vladi odustali od ideje da svoje zamisli o preuređenju BiH, kao svojevrstan prijedlog za razmišljanje, dostave međunarodnoj zajednici, Račan se u petak sastao s ambasadorima zemalja Evropske unije i stalnih članica Vijeća sigurnosti, ali su reakcije bile hladne i negativne, sve do upozorenja da ne poduzima ništa što bi se moglo protumačiti kao podrška akterima proglašenja hrvatske samouprave u Hercegovini.

Zašto su zamisli vladajuće šestorke tako loše prošle? Prvo zato jer zaista nije uobičajeno da jedna zemlja preporuča kako bi se neka druga država trebala urediti. U međunarodnim odnosima takva je praksa već odavno proskribirana. Ta je vrsta ambicije bila svojstvena Tuđmanu, koji je smatrao da za sve na svijetu, a posebno za BiH, on ima najbolje rješenje. Nakaradnost te logike najbolje se razumije ako se uloge izokrenu: kako bi, primjerice, Zagreb reagirao na to da službeno Sarajevo predloži federalno uređenje Hrvatske, sastavljene, recimo, od toliko i toliko regija, županija ili kantona? Ili da Beograd krene svijetu tumačiti kako Srbi u Hrvatskoj moraju imati određenu vrstu samouprave?

Drugo, službena je Hrvatska ipak pokazala preveliku sklonost prema Jelavićevu društvu ekstremista. Sa svih pozicija smijenjeni HDZ-ov jastreb posljednjih se dana učestalo konzultira po Banskim dvorima. U vladajućoj su koaliciji protiv proglašenja hercegovačke samouprave, stalno ističu da su za dijalog, a protiv ultimatuma. Ali je Tomac, kao njihov izaslanik u Mostaru, a i kasnije, prihvatio političku platformu HDZ-a BiH, izrazio razumijevanje za njihove argumente. Također, u Račanovoj vladi, doduše ne sasvim javno, gotovo podjednako za radikalizam terete smijenjenog Jelavića i onoga tko ga je smijenio, visokog predstavnika međunarodne zajednice Wolfganga Petritscha. Picula će u četvrtak u Bruxellesu na toj liniji ponovo pokušati animirati Javiera Solanu.

Treće, platforma o rekompoziciji BiH išla je pod ruku s tvrdnjama da se Hrvatska u Bosni i Hercegovini nikada nije ponašala agresorski. Inzistiranje na hrvatskoj bezgrešnosti u sukobu je s činjenicama, a takav će stav u Sarajevu diskreditirati i svaku aktualnu inicijativu iz Hrvatske. Ako Zagreb ne priznaje agresorske grijehe Tuđmanove politike, kako mu vjerovati da opet ne nastupa s nekom velikom figom u džepu.