Uz nove jugoslavenske vlasti, u toj potrazi sudjeluju i američki odsjek (ministarstvo) za financije, haaška tužiteljica Carla del Ponte i zapadne obavještajne agencije. International Herald Tribune piše u ponedjeljak kako dosadašnji dokazi upućuju na to da su obitelj Milošević i dvjestotinjak režimu odanih srpskih poslovnih ljudi i političara kontrolirali gotovo sva državna poduzeća. Iz njih su izvukli stotine milijuna, ako ne i više milijardi dolara.

Trag vodi ne samo do najčešćih skloništa novca poput Švicarske i Cipra, nego i u Južnu Afriku, Francusku, Grčku, Njemačku, Italiju, Kinu, Rusiju, Britaniju i Lihtenštajn. Švicarske vlasti dosad su već utvrdile da su dva člana obitelji Milošević i 35 pripadnika njegova režima držali u toj zemlji račune na kojima su još lani bile položene svote i do pola milijuna dolara. Carla del Ponte i njezini pomoćnici proučavaju pak 24 kutije pune izvješća o bankovnim transakcijama - materijal koji je haaška tužiteljica nedavno dobila od ciparske središnje banke. Tu je, naravno, i poznata prijevara izvedena prilikom privatizacije srpskog PTT-a u kojoj je netragom nestalo 200 milijuna dolara. Vjeruje se da je daljnjih 350 milijuna dolara u istom poslu otišlo tvrtkama koje su bile u rukama Miloševićevih prijatelja, te da se i tom novcu zagubio trag.

Istražuje se i krađa zlata iz rudarskog kompleksa Bor. Izvori bliski istrazi tvrde da su se zlatne poluge avionima prebacivale u inozemstvo. To je bilo ilegalno jer je, prema pravilima, sve zlato proizvedeno u Boru, moralo otići u domaće trezore. Umjesto toga, ono je putovalo van Swissairovim avionima, u drvenim kutijama podstavljenim baršunom. No na izvoznim dokumentima bilo je navedeno da je u pitanju bakar.

Između 1998. i 2000. godine zlato je, piše International Herald Tribune, iz Srbije prebacivano u Švicarsku gdje je prodano na burzama metala. Za njega je dobiveno 6,8 milijuna dolara, a znatan dio toga novca prebačen je potom u MCC Overseas Trade, Ltd., malo poduzeće registrirano na Cipru kome se ne zna vlasnik. Dužnosnici u Beogradu istražuju gdje je završila dobit od zlata, a sumnja pada na Miloševića i njegove bliske suradnike. Vjeruje se da su Milošević i bivši zamjenik premijera Nikola Šajnović iskoristili veliki rudarski kompleks u Boru kao svoje leno.

Istražna ekipa iz Narodne banke vjeruje da se zapravo radi i o mnogo većim količinama zlata, ali su transakcije bile dobro prikrivene lažnim dokumentima. Švicarske vlasti otkrile su pak da je u jesen prošle godine bilo još pet pošiljki zlata, a da je dio novca od prodaje toga zlata položen na račun u vlasništvu tajnovite firme MCC na Cipru. (Zanimljivo je da je Edo Alibegović, kojega MCC vodi kao svog direktora, ujedno direktor predstavništva rudnika Bor u Zürichu.)