Za sve je po lošem običaju svake vlasti najlakše okriviti novinare privatne televizije A1 jer su išli čačkati po Tanuševcima i otkrili da je to selo logistička baza za albanske pobunjenike u Preševskoj dolini. Nakon snimljenog dokaznog materijala Oslobodilačka narodna vojska (ONV) ih je kidnapirala i vlasti su bile prisiljene uvidjeti da na tom području nije bilo ni makedonske vojske ni policije.

Nakon mrtvih u Tetovu i dvadesetak tisuća makedonskih izbjeglica iz tetovskog kraja, za očekivati je, ako se ubrzo ne očiste džepovi ove smišljene albanske rebelije, da će doći do eskalacije izvanrednog stanja od Struge, gdje živi četrdesetak posto Albanaca, preko Debra, Kičeva i Gostivara, u kojima Albanci čine više od 90 posto stanovništva, do Skoplja, gdje na lijevoj obali Vardara živi 150.000 Albanaca. Kako objasniti etničke motive oružanog sukoba u gradovima poput Tetova gdje su na svim rukovodećim mjestima lokalne uprave Albanci? Uzme li se u obzir da su lokalni komandanti ONV-a, koji se hvale ratnim iskustvima u Hrvatskoj, protiv albanskih lidera na vlasti, onda se može govoriti da rat u Makedoniji podsjeća na rat u Hrvatskoj koji je bio i međusrpski rat kao što je ovo međualbanski rat, osim što albanski lider Arben Xhaferi oenveovce još ne zove teroristima nego "oružanim grupama".

Drugo važno pitanje je zašto je SAD dopustio rat u Makedoniji. Amerika je u jeku velikosrbijanske kampanje osvajanja po državama bivše Jugoslavije došla u Makedoniju i dala do znanja da tu neće dopustiti izvoz rata. Makedonija je ušla u Partnerstvo za mir, podržala izgradnju velike NATO-ove baze u Krivolaku, imala sustavnu američku diplomatsku pomoć, koju je i ovih dana potvrdio američki veleposlanik u Skoplju Michael Einik — no taj za sada tek gerilski rat je ipak dopušten! Glavni tajnik NATO-a George Robertson dao je političku podršku Makedoniji, ali ne i vojnu, ne želeći da se miješa u njezine "unutarnje stvari".

Ovim je ratom NATO u čitavoj regiji sigurnosno kompromitiran, jer su njegove postrojbe — njemačka logistika u Tetovu — granatirane, nakon čega nije slijedila vojna akcija nego povlačenje u vojarnu u blizini Kosova. Debakl NATO-a je i dopuštanje da se VJ vrati na granicu Kosova i Makedonije kao jamac mira, što je Vojislava Koštunicu natjeralo na sarkazam kako sad SRJ umjesto NATO-a mora braniti Makedoniju.

Ima indicija da je iza ONV-a ista ona tajna američka obavještajna "diplomacija" koja je animirala i OVK. Ali čemu te akcije ako je Bushova politika smirivanje i povlačenje američkih postrojbi s Balkana? Je li cilj ovog rata u Makedoniji politički kompromitirati ideju neovisnog Kosova i vratiti ga pod Srbiju koja nije dopuštala da ono progresivno destabilizira čitavu regiju? Predsjednik Alijanse za budućnost Kosova Ramush Hardinaj ponovio je teze albanskog književnika Ismaila Kadarea o kontraproduktivnosti ovakvih borbi, zatraživši neovisno Kosovo i cjelovitu Makedoniju.

Ako se albansko-makedonske borbe nastave, onda će pacifikacija dobivati međunarodnopolitičke obrise. Zahtijevat će se najprije dijalog oko zaustavljanja rata, pa potom i pregovori o nalaženju političkih rješenja unutar čitavog albanskog regionalnog paketa. ONV je već imenovao Alija Ahmetija, nekadašnjeg člana Nacionalnog pokreta Kosova, kao svoga glavnog političkog predstavnika, što potvrđuje da je funkcija ovog rata — multipliciranje albanskog pregovaračkog procesa s međunarodnom zajednicom.

Rat u Makedoniji izvrgnuo je sprdnji sve velike NATO-ove priče o sigurnosti i EU-ovu konceptualizaciju nove vlastite vanjskopolitičke i vojne snage. Makedonija se razvijala po najreprezentativnijoj recepturi međunarodne zajednice u pogledu osiguranja manjinskih političkih i kulturnih prava. U Europi su Romi jedino u Makedoniji priznati kao narod. Turska, srpska, vlaška i ostale manjine uživaju sve taksativne slobode koje preporuča VE, a albanska manjina velikim dijelom participira u vlasti i ima čak šest ministara!

Makedonija, koja je bila rodno mjesto prošlostoljetne balkanske geopolitičke tektonike, danas je ključ balkanske stabilnosti, ali ovim je ratom taj ključ u albanskim rukama, a ne natoovskim. To će pokrenuti i uspavani makedonski terorizam koji je već 1904. priskrbio međunarodne mirovne snage u Makedoniji. Ako se ubrzo ne zaustavi rat u Makedoniji, nova će noćna mora međunarodne zajednice biti strah od njegova preseljenja u Grčku gdje "zatajenih" Albanaca ima mnogo više!