Večernji list: 21. 03. 2001. “DELO”

"Slovenski premijer Janez Drnovšek za otvorena pitanja sa susjednom Hrvatskom najavljuje međunarodnu arbitražu ako pregovori u idućih nekoliko mjeseci ne donesu konkretne rezultate. Predsjedniku Vlade očito je dosadio dugotrajni pat-položaj i želi sporove ili doista prenijeti na strane arbitre ili pak "arbitražnom prijetnjom" dati nov zamah pregovorima. Vrijeme za novu akceleraciju u rješavanju slovensko-hrvatskih sporova je dobro. Otvorena su pitanja, naime, posljednjih godina stalno nekako bila gurnuta u stranu jer su ili jedna ili druga država bile u predizbornom razdoblju jedne ili druge vrste. A ako ove i iduće godine ne bude nikakvog proboja, onda bi se takav ciklus u cijelosti mogao ponoviti. Stručnjaci, npr. dr. Bojko Bučar, upozoravaju doduše da je deset godina za rješenje granice i druga teška pitanja vrlo kratko razdoblje i da su brža rješenja većinom posljedica rata, odnosno odnosa pobjednik-poraženi. To je istina, ali je istina i to da Slovenija i Hrvatska zbog Europske unije imaju vrlo ozbiljan dodatni motiv da te stvari ipak što brže reguliraju ako se može.

Budući da je arbitražna odluka vezana na pravo, ona ne može biti predmet političkih pregovora. Kad se države u sporu odluče za arbitražu, onda to za njih na određeni način znači i smanjivanje manevarskog prostora u pregovorima, osobito zbog toga jer presudu treba izvršiti. Zbog tih ogrančenja, kad plitičari govore o arbitraži i to ne znači da misle sasvim ozbiljno. S druge strane, kad se odluče za arbitražu, to uvijek znači da su se pregovori iscrpili i da su u slijepoj ulici. Za dvije mlade države koje kucaju na vrata Europske unije bilo bi svakako bolje kad bi svoje sporove, koji imaju izvorište iz vremena suživota u nekadašnjoj zajedničkoj državi, uspjele riješiti same, pregovorima. S druge je pak strane i arbitraža vjerojatno bolja od stanja u kojemu neriješeni sporovi i dalje truju dvostrane odnose i otežavaju uključivanje u EU. Očito je da je tako počeo razmišljati i Drnovšek, a on je inače dugo bio naklonjen ideji da se rješenje sporova s Hrvatskom odgodi ako se već oni ne mogu riješiti na brz i relativno bezbolan način.

Hrvatskom premijeru Ivici Račanu arbitražno rješavanje sporova sa Slovenijom nije previše blisko. On bi mnogo radije bio za to da se do rješenja dođe bilateralnim pregovorima. No, drugo je pitanje misli li on doista kako je to realno ili u tome vidi prije svega sredstvo za pritisak na Sloveniju. Jer, Slovenija je bliže učlanjenju u EU, pa je zato - barem u tom pogledu - ranjivija. Račan i predsjednik hrvatske države Mesić nisu idealni sugovornici za Sloveniju kad je riječ o rješavanju najtežih pitanja. Domaći im desničarsko-nacionalistički krugovi i bez Slovenije spočitavaju sve moguće, od svjedočenja pred Haaškim tribunalom (Mesić), do neokomunističkog ljevičarskog internacionalizma (Račan). Po svoj su se prilici i zato do sada u svom odnosu prema Sloveniji pokazali kao vrlo čvrsti pregovarači.

Međunarodna arbitraža ima još jednu osobinu. Ako jedna strana, naime, nudi arbitražu, a druga ju ustrajno dbija, onda je potonja strana u neugodnoj situaciji jer time prešutno gotovo priznaje da u sporu ne raspolaže najboljim pravnim argumentima. A sve je do nedavno upravo hrvatska strana bila ona koja je opetovano spominjala arbitražu. To je dodatan razlog zbog kojega će Zagreb vrlo teško ignorirati Drnovšekovu bačenu rukavicu."