Da podsjetim. U proceduri ustavne kandidature g. Kandare, upitan o okolnostima stjecanja magistarske titule g. Đapića izjavljuje: “Ja sam tražio da kandidat prepiše moj rad, jer da je uzeo neku drugu literaturu ne bih mu dozvolio magistraturu. Đapić je prvi student kojemu sam mentor, ali ne bi dobio pozitivnu ocjenu da nije koristio moje radove. Cijeli slučaj je sada na sudu, ali to se mene ne tiče, pa nije u pitanju moj magisterij”.

Što o ovoj izjavi reći? Prije svega, ona je svakako osobna karta onog koji ju je dao. No, kada se radi o intelektualcu, znanstveniku pripadniku akademske zajednice, ona sigurno prelazi granice osobnog, posebice stoga što se tematikom odnosi na procese (stjecanje magisterija) implicitne znanosti i visokoj naobrazbi. Svjedoci smo izuzetne moralne devalvacije upravo ovog dijela društva sve prisutnijim aferama u kojima na vidjelo izlazi dobro čuvani i pod tepih spremljeni “prljavi veš” (pitanje korupcije na Sveučilištu, oduzimanje znanstvenih titula i sl).

Izjava g. Kandarea još je jedan sramni prilog tome i predstavlja grubi nasrtaj na znanstvenu etičnost sveučilišnih nastavnika posebice znanstvenika koji su se oprobali u složenom zadatku podizanja znanstvenog podmlatka - u funkciji mentora. Ogroman broj njih daleko je od mentorstva tipa “Kandare” koji prepisivanje (i još tome svojih radova) afirmira kao znanstveno-istraživačku metodu spoznaje i ucjenu kao proceduru stjecanja znanstvenog stupnja. Stoga i ne čudi zadnja rečenica u kojoj se taj i takav mentor, kad se prevara otkrije, javno odriče svog kandidata, besramnim pranjem ruku od svega, prepuštajući ga na milost i nemilost sudu. Stvar je dovedena do apsurda prisjećanjem da se povrh svega radi o znanstveniku s područja prava koji se kandidira za časnu funkciju suca Ustavnug suda.

Što reći o studentu kojeg je sreća zapala da ima takvog mentora? U ovom slučaju mogli bi reći: kakav mentor, takav student. Međutim, poanta svega daleko je od pojedinačne razine problema uprizorenih u osobnosti ovog i ovakvog mentora i njemu pripadajućeg studenta. Radi se o svojevrsnoj izravno upućenoj poruci i javnoj promociji nemoralnosti kao sastavnici akademske zajednice koja prešućuje sve pljuske ovog tipa koje joj javnost u pošljednje vrijeme upućuje. Okretanje drugog obraza, vodi ka gubitku oba, a mislim da to većina sveučilišnih nastavnika (doduše šutljiva) ipak ne zaslužuje, reagira prof. dr. Jasna Krstović, izv. prof. iz Rijeke.