- Županijska državna odvjetnica Višnja Lončar donijela je rješenje kojim je D. Budin premješten na mjesto zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Velikog Gorici. Premješten je zato što je zapaženo da u određenim predmetima nije postupao onako kako bi državni odvjetnik trebao postupati. Ali o tome ne mogu više govoriti, jer ako on izjavi prigovor na rješenje, ja kao državni odvjetnik moram o tome odlučiti. Ako se budu stekla obilježja, poduzet će se i druge mjere.

- O tom predmetu ne mogu ništa više reći osim onoga što javnost već zna. Nažalost, Zakon o kaznenom postupku je jasan: ako istraga nije dovršena u roku od šest mjeseci, okrivljenici se puštaju na slobodu. To ne znači da je istraga gotova. Što je bilo dosad prikupljeno, prikupljeno je. Napravili smo koliko smo mogli. No bilo bi korektno da Haaški tribunal nama dostavi dokaze kojima raspolaže u tom slučaju. Vjerujem da će ta suradnja sada, kad sam ja tu došao, biti bolja. Vjerojatno, da smo procesuirali, da smo vodili sudske postupke, da nismo ništa skrivali, ne bi nas prozivali.

- Abolicija se ne primjenjuje za najteža kaznena djela, nego samo za oružanu pobunu, što po težini nije identično ratnim zločinima protiv civilnog stanovništva, za kakva se sada vodi postupak u vezi s Gospićem. U gospićkom slučaju riječ je upravo o ubijanju žena, staraca. Naše viteštvo o kojem se govori tu je bilo dokazivano upravo na ženama, nisu to identična djela i abolicija se ne može primijeniti prema počiniteljima tih djela. Vode se i postupci za ratne zločine protiv osoba srpske nacionalnosti. Danas je to dijeljenje na Hrvate i Srbe bespredmetno - ako ima elemenata kaznenih djela protiv civila, sigurno je da će se to procesuirati. Abolicija se primjenjuje samo na lakša kaznena djela. Problema ima i sa svjedocima, u istrazi kažu jedno, a na glavnoj raspravi drugo. I u ovim predmetima ratnih zločina i u predmetima kriminala ljudi su prestrašeni, boje se za svoju sudbinu. Primjer je i Levar, a on nije jedini svjedok koji je stradao ili jedini kojemu se prijetilo. Pitanje je tu i manipuliranja masama, kako bi se stvorila slika da se postupci vode protiv Hrvata, iako se postupci vode protiv pojedinaca.

- Već sam započeo s obilaskom županijskih državnih odvjetništava, dobili smo i godišnje izvještaje o radu. Već kao istražni sudac dobivao sam, a dobivam i sada, informacije od građana. Prije nisu imali povjerenja u policiju, to se povjerenje sada vraća. Gdje bude novih kadrovskih rješenja, gledat ću na poštenje, volju i sposobnost za rad.

- Neki predmeti su započeti devedesetih godina. Kad je riječ o zločinima od prije 50 godina, povijest je napisala svoje, postoje knjige, a većina svjedoka pa i eventualnih okrivljenika je pokojna. Nakon Drugog svjetskog rata, na Bleiburgu i nakon toga, stradali su ustaše, četnici, vojnici Wehrmachta, što je također strašno, ali stradali su i domobrani, pripadnici regularne hrvatske vojske. Apsurdno je i strašno to ubijanje nakon kapitulacije. Za to se vodi 12-ak raznih postupaka, saslušavaju se svjedoci, nešto radi policija, prikuplja se arhivska građa, istražuju i obilježavaju lokaliteti. To su predmeti gdje je dokazivanje otežano, jer je vrlo malo svjedoka, neki se više ničega ne sjećaju, neki namjerno, neki se i boje... Mislim da će najbolje ipak suditi povijest, koja bi nam trebala biti učiteljica života, ali se nažalost sve te grozne stvari iznova ponavljaju. Kad se čita sve ovo vezano za Loru, postavlja se pitanje kakvi smo mi to ljudi, tko to hoda kraj nas ulicom.

* U javnosti ste postali poznati u istrazi o tzv. zločinačkoj organizaciji.

- Upravo se kroz taj predmet mogla nazreti povezanost kriminala sa svim mogućim institucijama. Kad se u tom predmetu počelo, bilo je šest djela, pa se došlo do 40-ak kaznenih djela. Kad udruge govore o zaštiti ljudskih prava, misli se uglavnom na okrivljenike. I na televiziji je bila emisija koja je prikazivala okrivljenike u svjetlu njihova prijašnjeg života, lijepih stvari... Žalosno je da nije bila napravljena emisija o žrtvama, o Zoranu Dominiju (vlasnik videoteke koji je ubijen u mafijaškom obračunu - op. a.), jer i on ima svoju obitelj, roditelje, djecu. Ne može se sakriti da netko stoji iza takvih emisija o okrivljenicima, da ih financira, to se ne može sakriti.

- Da.

- Da, postupajući u tom predmetu vidio sam da nešto ne štima, ne samo u Državnom odvjetništvu. Ako bude podnesena prijava, a ništa se ne dešava, onda tu nešto nije u redu. Navodno i u Splitu stoji predmet protiv Gucića, provjerit ćemo sve te predmete, oni ne smiju stajati.

- Mi te postupke zdušno pratimo, da nam ne završe u zastari, što se nažalost događalo. Ima slučajeva gdje je presuda donesena 90. godine, a sudac je presudu napisao nakon - 10 godina.

- Upitno je i osiguranje automobila, sponzoriranje i takve stvari.

- Neke radnje su očito bile izvršene, tu su i neki svjedoci... Ima toga i u Drugom svjetskom ratu, to se stalno ponavlja.

- Nije riječ o tim osobama, one svjesno ili nesvjesno obavljaju posao za nekoga drugog, služe samo kao sredstvo. Vrlo brzo ćemo znati o čemu je riječ, ja se tim predmetom neću ni baviti, rješavat će se na drugi način.