Kako se grubo može život narugati televizijskim narcisima koji se nekritički zaljube u svoju sliku na ekranu demonstrirao je Siniša Svilan u razgovoru s Mirnom Berend i Romanom Bolkovićem. U beskrajno dugom naklapanju ni o čemu, Bolković i Berendica pokušavali su - bez trunčice uspjeha - dokazati svoju genijalnost, kojoj ne bi dorastao ni klon-križanac Einsteina, Picasa, Krleže, Muhammada Alija, Laryja Kinga i Christiane Amanpour.

- Stidim se televizije koja ne treba Mirnu Berend - kazala je, bez imalo neugode i sumnje u tu tvrdnju, tko drugi nego Mirna Berend, pred čija bi tri-četiri voditeljska poslića - od kojih se mogu sjetiti jedino kulturocida nazvanog "Lijepa Naša" - na koljena trebali padati svi urednici ovozemaljskih televizija. Bolković - zbog čijih ranih "2 u 9" mogu mirne duše kapu skinuti - i M. Berend pokušavali su odglumiti običnom puku nedodirljive džetsetere, iščašenih, mondenih svjetonazora i ludih provoda, zbog kojih bismo svi mi trebali gristi nokte.

Te njihove fore ni djeca ne mogu popušiti.

Iako je HTV dvije ili tri večeri zaredom u svim informativnim emisijama poklanjao dužnu pažnju obnovi procesa protiv Antuna Gudelja, dokazanog ubojice Josipa Reihl-Kira i još dvije osobe, HTV se od gole vijesti i izjave udovice Reihl-Kira, Jadranke, nije pomaknuo s mjesta. Mogao je, npr. zakucati na vrata sutkinje osječkog suda Ružice Šamote i pitati je iz kakvih je to pobuda predložila da se na trostrukog ubojicu Gudelja, osuđenog na 20 godina zatvora, primijeni Zakon o općem oprostu? Mogao je tako moćan HTV s istim pitanjem u zasjedi zaskočiti negdašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Milana Vukovića, koji je zasigurno, u tadašnjoj konstelaciji snaga i sudskog ovisništva o Pantovčaku, mogao utjecati na Gudeljevu slobodu, odnosno, bijeg u Australiju. Mogli su novinari Informativnog programa pitati, npr. Miroslava Jukića, osječkog državnog odvjetnika i, uz Šamotu, navodno, kandidata za novog predsjednika Županijskog suda, zbog čega i koga nisu na suđenju Gudelju saslušani svi ključni svjedoci. A mogao je HTV, kao npr. CCN, okrenuti Gudeljev broj u Australiji i napraviti s njim intervju.

Kad već šablonizirani, staromodni, školski rađeni Dnevnici, nisu udovoljili znatiželji tko su - ako ih je imao - Gudeljevi nalogodavci, učinio je to CCN razgovorom s neuvjerljivim trostrukim ubojicom, kojem su hrvatsko pravosuđe i bivši vladari omogućili život na slobodi umjesto ispaštanja smrtnih grijeha u zatvoru. Na pitanje hoće li se odazvati pozivu hrvatskoga suda, Gudelj je lakonski odgovorio:

I stavite mi, je l", soli na rep. No, ako je Gudelj bio samo prst na okidaču, nekad neispitani svjedoci mogli bi, možda, prokazati nalogodavce ubojstva Reihl-Kira.

Da je na Prisavlju djelomično cenzuru odlično zamijenila anarhija, dokaz je Anto Đapić, koji je u manje od mjesec dana nastupio u oba HTV-ova talk showa. Prvo kod Aleksandra Stankovića, a potom kod Željke Ogreste, koja doista nema nikakvo moralno pravo optuživati Đapića za prepisivanje magistarske radnje jer i sama, iz emisije u emisiju, prepisuje pitanja koja su davno napisali neki drugi, pravi novinari. Kako bi što više uživao u vlastitoj samodopadnosti, Đapić je na Kerempuhov balkon načičkao svoje navijače, među kojima je razvaljen od dragosti svojemu učeniku Đapiću pljeskao i mentor, točnije; suučesnik ili, vjerojatnije, inspirator prepisivačine, Boris Kandare. Dok je Đapić glumatao opuštenog, nasmijanog, modernog i nadasve pragmatičnog desničarskog vođu, iskonski su se pravaši preokretali u grobu.

Ciljajući, valjda, na nepotizam ili grijeh novih struktura vlasti, privremeni i, nadam se, jednokratni voditelj "Nedjeljom u 2" Mislav Bago spočitnuo je ministru pravosuđa Stjepanu Ivaniševiću kumstvo s Račanom. Ivanišević pak je odgovorom da Račanu nije teško biti kum jer se do sada čak tri puta ženio, nakanio - bez uspjeha - kvaziduhovitošću relativizirati njihovu kumsku vezu. Za to da sve bude još niže, nisko, na samome dnu, pobrinuo se Bago upadicom kako se Račan ženi svaki put kad se zaljubi. Pa taman da je Bago Račanu i svijeću držao, pred kamerama bi trebao znati mjeru. Ne zbog zaštite premijerova lika i djela, već zbog digniteta novinarske profesije. Naravno da se i na taj način može govoriti o Račanu, ali u nekoj drugoj emisiji ili nekom drugom kontekstu. S tom bi ženidbenom činjenicom daleko duhovitije i primjerenije poentirao u Malo morgenu Željko Pervan, koji je - zahvaljujući Robertu Knjazu - uskrsnuo, hvala Bogu, i na "velikoj", prisavskoj televiziji u jednoj od u posljednje vrijeme boljih "Svlačionica". Uostalom, nije "Nedjeljom u 2" OTV-ov "Malo morgen" nit je Bago - Pervan.

Usprkos tome što je nakon uhićenja protagonista afere Grupo ustvrdio da su u Republici objavljeni dokumenti visokog stupnja vjerodostojnosti, ministar pravosuđa ne zna tko se krije iza toga imena. A u papirima visokog stupnja vjerodostojnosti lijepo piše - Ivić Pašalić. Kad su već načeli nategnutu aferu Grupo, novinari u promašenoj Baginoj emisiji mogli su pitati Ivaniševića zbog čega su dokumenati iz afere Grupo bili dovoljno vjerodostojni za sve osim za poput ličkog medvjeda i od ove nove vlasti zaštićenog Ivića Pašalića?!