Dnevni osvrt O poražavajućoj demografskoj slici Hrvatske piše Nada Kolega Gril

Demografska slika Hrvatske je poražavajuća, ustvrdila je Alica Wertheimer-Baletić, demografkinja i redovna članica HAZU, a s njezinim se mišljenjem slažu i ostali kolege koji tvrde da Hrvatska biološki umire. Iako se sa smanjenjem nataliteta suočavaju i ostale europske zemlje, Hrvatska i Mađarska nalaze se na uvjerljivo poosljednjemu mjestu po broju novorođene djece, s tom razlikom što Mađarska ima nekoliko puta više stanovnika. Stoga demografi upozoravaju da politika mora poredati prioritete jer na čemu će temeljiti gospodarski razvitak ako natalitet i dalje bude u drastičnom padu, stanovništvo sve starije, a nastavi se trend iseljavanja iz zemlje, poglavito mladih i obrazovanih ljudi. Taj je problem, naime, samo djelomice dodirnula bivša hadezeovska vlast. Potičući rađanje "malih Hrvata", obećavala je brojne poticaje, primjerice da će majkama s četvero djece dati status odgajateljice te time i pravo na adekvatnu mirovinu. No, državna se blagajna vrlo brzo pokazala pretankom da bi mogla pratiti poticaje stvaranja što bolje demografske slike, a kamoli da bi vodila brigu o statistikama koje govore kako će u Hrvatskoj 2050. godine živjeti samo 3,3 milijuna stanovnika, i to prosječno starih 48,5 godina. Novi popis stanovništva, pretpostavlja se, donijet će poražavajuću sliku, osim već poznato opustošenih hrvatskih otoka, i podatke o gotovo ugroženim županijama poput Ličko-senjske.

Misleći kratkoročno, budući da se nova vlast suočava s pukim preživljavanjem stanovništva, ona je nakon brojnih apela jedva uspjela "skrpati" novac iz državnog proračuna za dječji doplatak, koji nije dovoljan za jedan paket pelena, izražavajući tako liberalan stav da svaka obitelj treba donijeti odluku koliko će imati djece, ne računajući na to da ih "rađaju" na trošak Države. Što uistinu i jest tako. Međutim, ako će ova ili neka druga vlast pokazati interes za ustavnu obvezu brige o hrvatskom puku, tada će morati poslušati glas demografa koji nimalo optimistično tvrde da rezultata nema bez aktivne mjere politike pronataliteta i poticajnih mjera za povratak naših useljenika. U protivnom ćemo, prema pesimističnim prognozama, za desetak godina gospodarski razvitak Hrvatske temeljiti na uvezenoj radnoj snazi.