Nakon što je prvi policajac Hrvatske objavio da vrh mafije čine Ijudi inače visokopozicionirani u vojsci i politici, javnost očekuje njihova imena. Imena traže i neki istaknuti političari, jer formulacija koju je Ranko Ostojić upotrijebio baca sumnju i na one koji to svakako ne zaslužuju. Tako predsjednik Sabora Tomčić traži da se “maksimalno brzo” objavi lista političara i vojnika mafijaša te da se oni pospreme iza rešetaka. Šef oporbenog DC-a Granić tvrdi da hrvatska policija stoji pred alternativom: ili imena mafijaških kumova ili ostavke.

Novopostavljenom Ostojiću svakako treba dati vremena. Ali ne previše. On zasad kao veliki podvig policije nudi upad svojih momaka na dosad zaobilažena mjesta, primjerice, u American bar hotela Sheraton. Za koji mediji već mjesecima tvrde da je stjecište kratko ošišanih terminatora. Da bi se zaista ušlo u rat s mafijom - trebat će poduzeti mnogo više.

Također je problematična Ostojićeva tvrdnja da ostavke u MUP-u traže oni koji se boje policijskih otkrića. Kao, policija je u pretresima otkrila hrpu kompromitirajućih materijala, pa tangirani, uznemireni i zabrinuti, kontriraju halabukom o ministrovoj ostavci. Najviše zahtjeva da se Šime Lučin zahvali na funkciji, koju nije uspio obnašati na zadovoljavajući način, posljednih su dana, nakon pucanja na zagrebačkom Cvjetnom placu, postavili mediji. Novinari, generalno, svakako ne spadaju u one koji se boje policijskih otkrića o mafijaškoj mreži razapetoj preko Hrvatske. Dapače, mediji su prednjačili u raskrinkavanju, oni su otkrili i neke afere koje je i policija htjela zataškati. Ostojić je podlegao među hrvatskim političarima uvriježenoj praksi da se zahtjevi za ostavkama bagateliziraju i diskvalificiraju na način da ih se pripisuje ili osobnoj zainteresiranosti ili neprijateljskim namjerama.

Premijer Račan je nedavno ustvrdio da svoje ministre ne kani mijenjati, ne zato jer mu ne bi trebali bolji, nego zato jer se boji da bi mogao dobiti još bolje. Taj argument prije izaziva smijeh i suze, nego uvažavanje. Ranko Ostojić izrekao je stvari nakon kojih više nema povlačenja. Nije ih moguće zametnuti ni zaboraviti. Dapače, one traže objašnjenje, traže da se ide korak dalje. Ravnatelj policije dužan je da svoje izjave o visokim političarima i vojnicima na čelu mafije dovede do konsekvenci. U suprotnom, častan bi se čovjek smatrao obaveznim da sam snosi konzekvence.