Umjesto da haaški istražitelji ispitaju neke političare iz uske klike bivše vlasti oko Hrvoja Šarinića, Franje Gregurića, Josipa Manolića, Miroslava Tuđmana i drugih, danas odgovaraju kao osumnjičenici generali Petar Stipetić i Mirko Norac.

Za optužbu Tribunala u svezi vojnoredarstvene akcije “Oluja” kriv je pokojni predsjednik Republike Franjo Tuđman jer je vojsci naredio bojevo djelovanje radi oslobađanja okupiranih teritorija, ali vojsci i policiji nije rekao da se ranije sa Slobodanom Miloševićem dogovorio da će tzv. “Krajina” pasti bez bitke. Srpska paravojska, instruirana i izmanipulirana od srbijanske obavještajne službe, napustila je okupirani hrvatski državni teritorij i izmjestila se u okupirani dio Bosne i Hercegovine i Slobinu Jugoslaviju. Hrvatska vojska očekivala je na osnovi iskustva u Vukovaru, Gospiću, Dubrovniku i drugim bojištima iz 1991. da će četnici u Kninu 1995. pružati žestoki otpor, pogotovo jer su odmetnuti Srbi imali ideološki isprane mozgove zahvaljujući beogradskoj propagandi. Zbog toga danas doživljavamo apsurdne optužbe Tribunala za “prekomjernu upotrebu topništva u Kninu”, iako je velikosrpska banda u to vrijeme već bila zaprašila put Banja Luke. Međutim, Hrvatska vojska to nije znala jer ju vrhovnik o tome nije informirao. Hrvoje Šarinić je nekoliko sati prije “Oluje” bio u Beogradu i dogovorio završne finese oko same “Oluje”. Dogovor “Tuđman – Milošević” oko “Oluje” sadržavao je Tuđmanov kompromis da neće dirati istočnu Slavoniju i da će se u Vukovar doseliti dijelovi izbjeglog srpskog pučanstva iz Knina i zapadne Slavonije, i da Bosanska posavina ide u sastav tzv. “Republike Srpske”.

Sve u svemu, svjedočenje generala Stipetića u ulozi osumnjičenika odgovara jedino Miroslavu Tuđmanu i Hrvoju Šariniću i sličnima iz te uske klike. Njih treba policijski i sudski ispitati gdje su završili dokumenti koji rasterećuju Stipetića, Norca i Blaškića. Stipetićevo svjedočenje pred haaškim istražiteljima predstavlja grešku hrvatskog državnog vrha, a Haaškom tribunalu ne preostaje ništa drugo nego da ide optuživati po hijerarhijskoj zapovjednoj ljestvici među snagama sigurnosti kad su već “hrvatski” političari gurnuli Hrvatsku vojsku pred sebe.