Zagreb, 02.4.2001.

Nakon uhićenja Balkanskog diktatora Slobodana Miloševića, što HSP 1861. pozdravlja i što je njen predsjednik Dobroslav Paraga uz opću nevjericu jedne novinarke nedavno najavio u emisji “Nedjeljom u dva” na nacionalnoj televiziji HRT, koalicijska Vlada Republike Hrvatske došla je pred novi, krupni izazov:

Nakon Miloševićevog odlaska u beogradski zatvor i za koji mjesec pred Haaški tribunal, stolica se trese i uskoj kliki oko pokojnog Predsjednika Tuđmana koji je s Miloševićem bio povezan zakonom spojenih posuda. Šarinić koji se oko 40 puta sastao sa Balkanskim krvnikom u Beogradu sada mora strahovati zbog podjele Bosne i Hercegovine i Karađorđeva i drugih političkih akrobacija. Miroslav Tuđman, Franjo Gregurić i drugi iz najužeg okruženja Franje Tuđmana mogu se nadati “pozivnicama” iz Haaga, dok će Vlada Ivice Račana morati na djelu dokazati da prekida politiku kontinuiteta s tuđmanizmom koju prakticira od 3. siječnja.

Podsjećamo da je po pisanju “Feral Tribunea” i Ivica Račan kao vođa oporbene manjine u Saboru 1991. bio od Franje Tuđmana odmah po dogovoru iz Karađorđeva s Miloševićem upoznat o podjeli Bosne i Hercegovine između Pantovčaka i Dedinja, međutim, kao predstavnik oporbe ništa nije poduzeo da Tuđmana spriječi u toj suludoj politici. Naprotiv, nije ga ni kritizirao, već je “mudro” ili oportunistički odšutio, čekajući da prođe bura. Nakon što je prošla, Račan je postao premijer. Kažnjavanje nemorala NE, ratnih zločina DA, rekao bi predsjednik Vlade Ivica Račan. Ironija sudbine je da će Račan morati izručivati Haagu one hrvatske političare poput Šarinića koje je kao oporbenjak uvažavao.