»Bushovih 30 milijuna dolara je izuzetno malo u odnosu na 30 milijardi izravnih šteta koje je SRJ pretrpjela tijekom NATO-va bombardiranja prije dvije godine i akcija koja je izvedena mogla je samo ugroziti prispjeće i te pomoći«, rekao je Koštunica.

Istaknuo je da Miloševićevo izručenje Haagu nije u njegovoj nadležnosti, ali, »u ovome je trenutku najbitnije utvrditi njegovu odgovornost pred vlastitim narodom!« »Haaški sud se rukovodi načelima selektivne pravde i u tome kontekstu nije potegao pitanje odgovornosti vodećih ljudi s hrvatske, bošnjačke i albanske strane, pa i NATO-a, u događajima proteklih deset godina! S druge strane, optužnica iz Haaga ne znači automatski izručenje Tribunalu, dosadašnja praksa u našem susjedstvu, poput Hrvatske, pokazala je da se mogu napraviti i ustupci«, dodao je.

Čedomir Jovanović, predsjednik zastupničkog kluba DOS-a (Demokratske oporbe Srbije), u ključnim događajima proteklog vikenda sudjelovao je kao glavni i jedini pregovarač s bivšim predsjednikom Miloševićem. Prema njegovim riječima, Milošević je inzistirao na jamstvima da neće biti isporučen u Haag, na što mu je Jovanović osobno potpisao jamstvo. »Međutim, nikakvo jamstvo u svezi s eventualnim daljnjim procesuiranjem Miloševića u Haagu nije apsolutno«, kazao je Jovanović na konferenciji za novinare u zgradi Vlade Republike Srbije.

Milošević bi mogao biti upleten u »ozbiljne zločine« koji podliježu smrtnoj kazni, rekao je u utorak u Beču srbijanski ministar unutarnjih poslova Dušan Mihajlović, nakon sastanka sa svojim austrijskim kolegom Ernstom Strasserom. »Ali govorimo o istrazi, još nam trebaju dokazi«, dodao je on, ocijenivši »povijesno važnim« da se Miloševiću prvo sudi u Beogradu za ono što je učinio svojem narodu«.

Bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću bit će suđeno u Srbiji, izjavio je srbijanski premijer Zoran Đinđić u intervjuu za talijanski dnevnik La Stampa od utorka. »Smatram da imamo pravo riješiti vlastite probleme kod kuće. Proces će biti u zemlji«, izjavio je on, dodavši »otvoreni smo za svaku suradnju, spremni smo primiti i druge dokaze, uključiti u postupak i druge optužbe. Ne želimo ostati na optužbama za gospodarski kriminal«.

Milošević je žalbu beogradskom sudu uputio zbog pritvora koji mu je određen zbog optužbi za korupciju. No, Miloševićev odvjetnik Toma Fila ne misli da će žalba biti uvažena. »Dobit ćemo odgovor vjerojatno u utorak ujutro. Mislim da će biti negativna«, kazao je on. Dodao je da Milošević neće biti saslušan kod istražnog suca sve dok ostali osumnjičenici i svjedoci ne budu saslušani o sumnjama za zlouporabu položaja. To se odnosi na bivšeg pomoćnika jugoslavenskog premijera Nikolu Šainovića, kojega također traži Haaški sud zbog ratnih zločina, te još dvojicu Miloševićevih suradnika. Očekuje se da bi trebali biti ispitani u utorak.

Vojislav Koštunica, predsjednik SRJ, na cijelu situaciju u vezi s ulogom Vojske SRJ, gleda bitno drukčije i sve kritike na taj račun ocijenio je na svojoj redovitoj mjesečnoj konferenciji za novinare u Palači Federacije u Novom Beogradu »nepoznavanjem nadležnosti«. Predsjednik Koštunica rekao je da je o svemu prve informacije »u pisanom obliku dobio tek u subotu u osam sati ujutro«, no »sve je dobro završilo i protekle događaje već možemo promatrati kao drugi čin jugoslavenske ili srpske mirne revolucije, započete izborima u listopadu«. Na ponovljeno pitanje o vezi skore donatorske konferencije za SRJ i možebitnog uvjetovanja davanja pomoći njegovoj zemlji Miloševićevim isporučivanjem u Haag, Koštunica je odgovorio da se »ne može sve postići novcem«, te da je »trajniji sačuvan obraz!«

»U izazivanju stradanja naroda Milošević je imao suučesnike u bivšim republikama, ali i u međunarodnoj zajednici. Da je međunarodna zajednica 1991. godine drukčije rješavala probleme, sve je moglo biti riješeno već tada«, zaključio je Koštunica. Veran Matić, direktor Radija B-92, radio-televizijske kuće koja je posljednjih 12 godina možda u najvećoj mjeri osjetila strahotu Miloševićeva upravljanja državom, rekao je za Vjesnik: »Miloševićevo uhićenje tek je ono što je trebalo uslijediti 5. ili 6. listopada«. B-92 je u razdoblju Miloševićeve vladavine doživjela četiri zabrane emitiranja, dvije konfiskacije cjelokupne imovine, te neprestano inzistirala na onome do čega je došlo u 4.59 u nedjelju ujutro, ali da bi apsurd bio potpun, upravo je ona u dramatičnim trenucima opsade »voždove« vile na Dedinju jedina imala izravnu telefonsku vezu s bivšim predsjednikom SRJ i Srbije.

Matić objašnjava: »Nakon demokratskih promjena u SRJ, B-92 je zadržao koncept profesionalnog pristupa informiranju pa nismo, poput mnogih drugih medija, krenuli bestidno udarati po mrtvoj lešini. U našem eteru čelnici Socijalističke partije Srbije mogli su dobiti prostor i vrijeme za pojašnjavanje svojih stavova. Milošević je sada u zatvoru i ima dovoljno vremena razmišljati o svemu, pa i o razlozima koji su ga motivirali da svojevremeno mene, ali i moje istomišljenike, strpa na isto mjesto gdje se sada on nalazi«. »Milošević je optužen za korupciju, no već se u njegovoj žalbi naziru temelji za proširenje optužnice, a vama je vjerojatno najzanimljivije njegovo priznanje o tajnoj kupovini oružja za "Republiku Srpsku Krajinu". Njegovo uhićenje tek će odmotati klupko na koje smo upozoravali 12 godina!«, tvrdi Matić koji, ipak, smatra da nakon Miloševića, ne možemo, »po automatizmu«, očekivati i uhićenje »vukovarske trojke«.

»Po mojoj procjeni, doći će i do toga, ali za neka dva mjeseca, kad se u SRJ donese Zakon o suradnji s Haaškim sudom«, zaključuje Matić. Posljednji »slobodni dani« Slobodana Miloševića u Beogradu donijeli su mlađahnoj novinarki B-92, Brankici Stanković, vrhunac dosadašnje karijere. Ona je uspjela ono što su svi htjeli, ali nitko nije uspio: čula se telefonom sa Slobodanom Miloševićem, koji joj je, čak, odgovorio na dva pitanja i potom zalupio slušalicu. »Već duže vrijeme maštala sam o tome da s njim napravim intervju, ali nisam vjerovala da je to moguće. U tim maštanjima nisam čak ni razmišljala što bih ga pitala«, priča Brankica Stanković u razgovoru za Vjesnik, prisjećajući se noći s petka na subotu. »Gledala sam u redakciji akciju specijalaca i sjetila se da bih možda mogla uspostaviti vezu s Branislavom Ivkovićem iz Socijalističke partije Srbije i zamoliti ga da mi Milošević dade izjavu. Nazvala sam Ivkovića jednom, drugi, treći, četvrti put... da bi, naposljetku, s druge strane žice čula kako se taj isti Ivković obraća Miloševiću, nagovarajući ga da se javi na telefon. Ostala je, kaže, skamenjena kad joj je Milošević rekao: »Dobra večer!«

»Dobra večer i vama!«, odgovorila mu je i pitala ga što radi, »na što mi on, opet, kaže da sjedi i pije kavu s drugovima«. »Drugi šok uslijedio je kad je Branislav Ivković, nakon što je Milošević nakon drugoga odgovora zalupio slušalicom, izašao ispred vile te okupljenim stražarima i novinarima rekao da je »predsjednik upravo dao intervju jedinom nezavisnom mediju u Srbiji"« završava sa smijehom priču o »svjetskom ekskluzivu« koji su prenijeli svi svjetski mediji.