Je li moguće u kunama izraziti koliko volite svoju rodnu grudu? Ovih dana objavljeni popis iznosa koje je desetak generala uplatilo za svoje stanove daje jasan odgovor: od 100 do 400 maraka po kvadratnom metru. I tome se, kažu, ništa ne može prigovoriti jer je sve radeno u skladu s tadašnjim zakonom, odlukama tadašnjeg ministra obrane i njegova zamjenika ili famozne Nadzorne stambene komisije MORH-a. Oni su o tome odlučili, a generali su postupili po naredbi i strateški rasporedili svoj namještaj po Vrhovcu i Srebrnjaku, u Jurkovićevoj i Hatzovoj, na Svetom Duhu i Novoj Vesi.

Tamo su ih susjedi sigurno u čudu gledali, pitajući se odakle im toliki novac i za stan, i za preuređenje i za novi namještaj, ali nitko se nije usudio, ništa pitati. A kako su i mogli znati da će cijenu njihove ljubavi prema Domovini platiti iz vlastitih džepova? Evo, recimo, umirovljeni general Damir Krstičević, za kojega neki rekoše da je mlad, prespektivan i teško zamjenjiv svoj je stan od 160 metara kvadratnih na, dvije etaže otkupio za 136.176,10 kuna. To je, procjenjuje se, samo 8 posto njegove tržišne vrijednosti, a MORH je za taj stan platio 1,5 milijuna kuna. General Mirko Norac četverosobni je stan od 100 kvadrata na Bukovačkoj cesti, koji trenutačno ne koristi, platio 57.265,71 kunu, što je svega 4,9 posto vrijednosti toga stana. General Ante Gotovina je stan na Srebrnjaku, u čije je uređenje MORH uložio gotovo dva milijuna kuna, otkupio za 71.374,39 kuna. To je manje od 5 posto njegove vrijednosti.

Neki drugi ministar obrane ili neka druga Vlada vjerojatno bi zlonamjerno pronašli neku rupu u zakonu po kojoj bi se ova očita nepravda mogla retroaktivno ispraviti, pa bi i generali osjetili čari grcanja u otplaćivanju lihvarskih kredita. Bilo bi to ponovno, dakako, proglašeno revanšizmom komunista i strahovitim omalovažavanjem vrijednosti Domovinskog rata, a možda bi se potpisala i kakva peticija za zaštitu vlasničkih interesa generala. Na hrvatskoj političkoj sceni ništa novo, ali pomislite samo na sve one skromne građanske stanove koji bi se za te novce mogli kupiti braniteljima na listi za čekanje, ponekom nezaposlenom ili podstanaru. Ovako se samo možemo nadati da smo generalima dosad uplatili dovoljno novca na račun za domoljublje i da će nakon objavljivanja ove liste, barem na neko vrijeme, skrušeno i ponizno zašutjeti.