Mada to nitko otvoreno neće priznati sve u svemu, Hrvatska je jako iznenađena kako je to s hapšenjem Slobodana Miloševića zapravo glatko išlo. Još nedavno pola je Hrvatske bilo blokirano zbog uhićenja jednog hrvatskog generala, a Srbi ni za prvoga među zločincima ni poštene demonstracije nisu uspjeli organizirati. Onih nekoliko stotina jadnika, koji su dežurali na Dedinju, spomena nisu vrijedni.

Haški sud naravno navija za Haag. Podupiru ga i druge međunarodne adrese. Eventualno su spremne da svoja traženja malo odgode, nikako da ih zalede. Zločini koji najteže terete Miloševića moraju se procesuirati pred Međunarodnrm sudom za ratne zločine. Zbog takvih je Haag i formiran. Da sudi očevima rata a ne kokošarima. Samo najviša, internacionalna instanca može osigurati onu razinu sigurnosti, vjerodostojnosti i pravednosti, kakva bi se u ovom slučaju morala podrazumijevati. Pred beogradskim sudom bojati se je, ni Hrvatska ni Bosna i Hercegovina ne može se nadati pravoj zadovoljštini. Jedino suđenjem u Haagu Milosevićeva sudbina postat će rječito upozorenje za svakog aventualnog luđaka koji bi se u budućnosti poželio igrati ratovima i genocidom. A zbog toga je Tribunal de facto i osnovan.

Suđenje u Beogradu potrebno je prije svega Srbiji. Potrebno joj je ne zato da bi pred domaćim sudovima Milošević bio pošteđen (tamo se ministri već rasipaju ciničnim izjavama da će uhapšenik možda sam poželjeti prebacivanje u Haag, kako bi izbjegao streljački siroj). Ni čuvanje stabilnosti Koštuničirie vlasti nije pravi argument. Najvažniji je razlog da bi se tek suđenjem pred domaćim sudovima Milošević definitivno raskrinkao pred vlastiti n narodom. Kao što je Hrvatskoj potrebah proces detuđmanizacije, isto je tako Srbiji nužan proces demiloševićizacije U Hrvatskoj tom je procesu pomoglo objavljivanje transkript nasljeđa s Pantovčaka, javnosti je tako omogućeno da sazna istinu o prošlom režimu. Srbiji je još potrebnije otvaranje procesa suočavanja s istinom. U tom pogledu ništa nije tako važno kao suđenje važdu i to pred sudom kojemu će srbijanska javnost vjerovati. Zbog rezervi stvorenih prema Haškom tribunalu, proces u Beogradu imao bi mnogo značajnije učinke.

Dio međunarodne zajednice te razloge snažno podržava. UN-ov predstavnik za BiH Jacquas Klein ističe kako je “za srpski narod jako važno da on sudi Miloševiću”. Moraju mu prvo “suditi za zločine nad srpskim narodom”, što će im pomoći da shvate zločinačku prirodu njegove politike. "Nakon takvih otkrića, Srbi će možda reći: predajte ga Haagu, nama je svejedno”, kaže Klein. Njegov sunarodnjak Lawrence Eagleburger, bivši državni tajnik, jedno vrijeme i ambasador u Jugoslaviji, također izjavljuje: “Možda je bolje suditi Miloševiću u Beogradu umjesto u Haagu”. Njegovi su argumenti, kao i Kleinovi: Milošević mora prvo položiti račun za “štetu nanesenu svojoj zemlji”, suđenje će pomoći Srbima da se otrijezne i shvate što je napravio drugima, nakon onoga što će se saznati tijekom tog procesa, “jugoslavensko sudstvo moći će ga predati Haškom šudu”.