U politici ima argumenata koji vrijede uglavnom samo za one koji se njima služe. Kao neki HDZ-ovi političari. Što je radio Račan na početku sedamdesetih i na kraju osamdesetih - mnoštvo ljudi to više ne zanima. No, ne prođe tjedan a da Krpina ili koji drugi HDZ-ov čelnik, u Saboru ili drugdje, ne podsjeti javnost na Račanovu ili čiju drugu sličnu političku prošlost. Kad nekoga stalno vadiš iz arhiva, i sam ćeš biti doživljavan kao arhiv. Upravo se to događa i Sanaderu, i Šeksu, i Krpini... Pretvorivši HDZ u arhiv, oni na Račana i druge protivnike jurišaju kao na arhiv.

Možda se doista pokaže da sprega Račan - Budiša, koja je nekad bila opreka vlastodržac - žrtva, nije dobra za Hrvatsku, te možda završi slomom, ali HDZ se vara ako misli da je njegova šansa loša vladavina šestorke. HDZ-ova šansa može biti samo kombinacija loše vladavine šestorke i vlastite uvjerljivosti. A uvjerljiv može biti samo s nedužnim ljudima koji bi se oslonili na još uvijek jak stranački mehanizam i infrastrukturu. Ne može biti uvjerljiv s ljudima koji danomice javnost podsjećaju na svoj poraz.

Posljednjih pak dana sve stranke šestorke, koja manje, koja više, međusobno se distanciraju. Šestorka je ispunila glavni zadatak, srušila je HDZ, sada ruši samu sebe, ali tako da HDZ ne ojača! Vodstvo HDZ-a kao da se s time pomirilo, umjesto da se temeljitom obnovom stranke na novim stranačkim izborima reagira na krizu vlasti. Kakva je korist od jučerašnjeg Krpinina optuživanja Račana u Saboru za njegovo držanje potkraj osamdesetih godina kad ankete pokazuju da Račan i SDP dobivaju kudikamo više glasova nego Sanader i HDZ, a Šeks je u svim anketama najnegativniji političar?!

HDZ-ovo vodstvo još nastoji živjeti samo od nacionalnog mita. Pa neće biti da je toliko loših domoljuba koliko ih ne želi glasovati za sadašnji HDZ. U Hrvatskoj je neusporedivo više nezadovoljnih nego loših Hrvata! Onih koji ne bi ugrozili državu, ali je država ugrozila njih. Oni se ne mogu pridobiti argumentima iz Račanove prošlosti, nego argumentima iz sadašnjosti.